Mnogi su dočekali ovaj Božić slomljena srca jer su izgubili nekoga ili nešto, no i za njih postoji nada. U Kristu je nada!
Božićno drvce je ukrašeno na prekrasan način. Pokloni su umotani u blještavi papir i pažljivi stavljeni ispod. Čarape su obješene pored kamina i prepune su raznoraznih igračaka, iznenađenja i slatkiša.
Stol je postavljen i samo čeka da se na njega postave ukusne delicije. Ponovno je došao Božić, zajedno sa svim radostima, užicima i dragocjenim tradicijama.
No pogledajte ponovno, pogledajte pažljivije i vidjet ćete da se ispod nalazi manje darova nego prošle godine. Obješena je jedna čarapa manje nego prošle godine. Stol je postavljen za jedno mjesto manje. Kada se obitelj okupi kako bi slavila ove godine, jedan član neće biti prisutan. Jedan član neće doći za Božić, jedna osoba će nam jako nedostajati.
Ovo će biti stvarnost za veliki broj obitelji, koje su morale reći zbogom nekom članu. Ti se gubici najviše osjete, najviše bole i uzrokuju najviše tuge tijekom razdoblja blagdana, tijekom razdoblja slavljenja. Jer godinama prije, okupljali smo se za blagdane s onima koje volimo, provodilo smo vrijeme s onima koje nam je Bog dao, prolazili smo kroz to razdoblje zajedno.
Bog je pozvao jednog člana naše obitelji k sebi
To će biti stvarnost za moju obitelj ovoga Božića, jer prije samo nekoliko godina Bogu je bilo prikladno pozvati jednog člana naše obitelji k sebi. Nick je naizgled bio zdrav. Bilo mu je dobro u životu, pripremao se za brak i pastirsku službu. No iznenada se samo srušio i bio je mrtav na mjestu. Božić otad nikada nije bio isti. Božić nikada neće biti isti, nikada ne može biti isti, jer naša malena družina je razbijena, naša malena obitelj pretrpjela je grozan gubitak i naš maleni krug je slomljen.
Moj um ponekad ode u tu večer, kada smo saznali tu vijest koja nam je slomila srca i promijenila naše živote. Moj um se ponekad vrati na pomisao koja mi je prošla kroz um u tom trenutku, kada je moj cijeli svijet bio potresen.
VIDI OVO: Molitva za one koji tuguju za vrijeme Božića
Bog zna kako je to imati Sina i izgubiti Ga. Ta misao me podsjeća na to da, iako je Božić vrijeme kada posebno snažno osjećam gubitak, to je također i dan kada je moja nada posebno snažna. Jer bez Božića bio bih malodušan, a zbog Božića posjedujem nadu koja je veća od svih.
Čudo kršćanske vjere, čudo koje obilježavamo svakog Božića, jest da je Bog postao čovjekom. Božji Sin, koji je postajao od početka vremena, Bog koji je bio prisutan kod stvaranja svijeta, Bog koji cijeli svemir drži zahvaljujući svojoj sili, postao je čovjekom i rođen je kao slabašno, bespomoćno djetešce. Odrastao je okružen kaosom i grijehom svijeta, gdje je proklamirao slavnu poruku koju Mu je Otac dao i u konačnici, bio je razapet i umro je. Otac je svjedočio smrti svog voljenog Sina.
No to nije cijela priča naravno, jer smrt nije imala vlast nad Njime. Smrt nije mogla zadržati Onoga koji je živio bezgrješnim životom i koji je umro otkupljujućom smrću. Izašao je iz grobnice i uzašao je na nebesa, gdje je pripravio mjesto za svakoga od nas koji Ga volimo, koji smo povjerovali u Njegovo ime i dobili oprost.
Nada je u Kristu
Kako bi nas mogao spasiti, Krist je morao umrijeti za nas. Kako bi mogao umrijeti za nas, Krist je morao živjeti za nas. Kako bi mogao živjeti za nas, morao je biti rođen zbog nas. U božićno vrijeme pripovijedamo priče o rođenju, u ovo vrijeme slavimo Njegovo rođenje i ovo vrijeme označavamo kao začetak nade. Jer kada je Krist bio rođen u božićno jutro, nada je bila s Njim; nada u to da naši voljeni nisu izgubljeni zauvijek, nego da su samo odvojeni od nas na određeno vrijeme, nada da iako tugujemo određeno vrijeme, tuga će u konačnici prepustiti mjesto radosti, koja će biti izvan svake mjere koju smo mogli zamisliti. Naša nada i naše pouzdanje ukorijenjeno je u dan rođenja Mesije.
Želim da je Nick s nama ove godine, kako bismo mogli zajedno proslaviti Božić. No znam da ga je Bog pozvao u drugi dom, bolji dom. Ako je Nick ondje sretan, kao što zaista i vjerujem da jest, zašto da budem tužan? Zašto da ja tugujem ako se on raduje? Dok se zajedno okupljamo kako bismo proslavili Božić, zastat ćemo barem na jedan trenutak, kako bismo uklonili pogled s naših zemaljskih domova i usmjerili ih na dom koji nas čeka, na dom gdje će biti daleko veće slavlje, na dom gdje sada Nick boravi s našim Spasiteljem. Usmjerit ćemo naša srca u vrijeme kada će naše suze biti obrisane i u vrijeme kada će krug, koji je bio slomljen, ponovno biti obnovljen. Nakon toga ćemo se vratiti na slavljenje čuda rođenja djeteta u štalici, jer u dan kada je Krist rođen, rođena je i nada.
Autor: Tim Challies; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Challies.com
