Čuje li me Bog? Gdje je bio Bog kada je moja sestra preminula?

Čuje li me Bog? Gdje je bio kada je moja sestra preminula? Na ova pitanja gubitka i boli će autor članka u nastavku pokušati dati odgovor.

Drevni hebrejski pisac 116. Psalma pjeva radosno: 

Ljubim Jahvu jer čuje vapaj molitve moje: uho svoje prignu k meni u dan u koji ga zazvah. Užeta smrti sapeše me, stegoše me zamke Podzemlja, snašla me muka i tjeskoba. Tada zazvah ime Jahvino: “O Jahve, spasi život moj! Dobrostiv je Jahve i pravedan, pun sućuti je Bog naš. Jahve čuva bezazlene: u nevolji bijah, on me izbavi. Vrati se, dušo moja, u svoj pokoj, jer Jahve je dobrotvor tvoj. On mi život od smrti izbavi, oči moje od suza, noge od pada.“ (Psalam 116, 1-8)

Ovo je svjedočanstvo Božjeg naroda; Bog nas voli i mi volimo Njega. Zbog toga što nas voli, naš nam je Spasitelj obećao da, kada molimo za bilo što što je u skladu s Njegovom voljom, On će nam odgovoriti. (Ivan 14, 13-14)

U prošla dva članka pisao sam o tome kako sam molio za život svoje kćeri, nakon što joj je dijagnosticiran zloćudni oblik tumora i kako je Krist odgovorio na moju molitvu. Na čudesan način, Krist ju je iscijelio i i izbavio mene i moju suprugu od neutješne tuge. (Filipljanima 2, 27) Bog je dobar, milosrdan i da, On čuje naše vapaje za pomoć.

Onda se dogodio ožujak ove godine. Mojoj sestri dijagnosticiran je zloćudan oblik tumora. Moja obitelj i dalje tuguje zbog 40-godišnjeg sina, koji je nekoliko mjeseci ranije iznenada preminuo od srčanog udara. Vijesti o bolesti moje sestre su nas preplavile i molili smo za čudo. 

Vjerujući Bogu, bez obzira na to hoće li preživjeti ili ne, moja je sestra preminula 3. lipnja. Moje srce je i dalje slomljeno. Još uvijek tugujem. Bilo je dana kada sam mislio da neću moći ustati iz kreveta. Sve je teže. Pisanje članka o smrti je teže. 

Nakon molitve za život moje sestre i nakon toga tugovanja zbog njezine smrti, uredništvo portala pružilo mi je priliku da podijelim svoju tugu. Želim pokušati utješiti druge Božjom utjehom, koju i sam tražim. Želim da kršćani vide da prolazak kroz patnju počiva na važnim istinama. Naša utjeha dolazi iz prihvaćanja istine da Bog čuje molitve pravednih i da je Bog i dalje pravedan i dobar kada odgovori sa ne. 

VIDI OVO: 10 utješnih biblijskih stihova kada se dogodi smrt naših najmilijih

Ono što još uvijek ne razumijemo

Biblija nas uči da Bog želi da Njegova djeca mole kada imaju problema, znajući da će odgovoriti. (1. Petrova 5, 7) No Biblija nam ne obećava ograničavanje neograničenih Božjih odgovora u skladu s našim ograničenim razumijevanjem. 

Iako su Božji odgovori uvijek u skladu s onime tko Bog jest, a Bog je dobar, mudar, pravedan i milosrdan, Njegove misli i načini daleko su iznad naših. Stoga, ponekad kada molimo da nas Bog sačuva od tuge koja ispunjava ovaj pali svijet, Njegov savršen odgovor će glasiti: „Ne, moja ti je milost dovoljna.“ (2. Korinćanima 12, 9) 

Razmislite o agoniji promatranja svog čudesno rođenog, savršeno pravednog i bezgrešnog Sina, kako visi na opako nepravednom, okrutnom rimskom križu. Marija nije svjesno molila za to. Nije li ju užas križa slomio?

No Božji je plan bio da Krist ode na križ, a zbog radosti koja je bila ispred Njega, Krist se dragovoljno podložio Ocu i podnio križ. 

Prije nego što je bio na križu bio je u vrtu, sam. Ondje je bio u agoniji, dršćući i preklinjujući Oca tri puta neka ukloni od Njega kalež gnjeva. (Matej 26, 39-44) Da Bog je dobar i svaki puta kada dopusti patnju, za to postoje dobre svrhe, čak iako mi to ne razumijemo. (Postanak 50, 20) Krist je to znao i predao se savršenoj volji svoga Oca te je ispio cijeli kalež Božjeg gnjeva. 

Pretrpio je najveću patnju od svih i čineći tako, preko Njega je došlo otkupljenje; pobjeda nad smrću, grijehom i svime što je zlo. 

Stvarni problem sa smrću

Kada molimo za naše voljene koji umiru, za što zaista molimo?

Poput Ezekije, molimo da im Bog da više godina života. (2. Kraljevima 20, 1; 5-6) Bog je čuo njegovu molitvu, vidio je njegove suze i produljio je njegov život za petnaest godina. Kada molimo, a naši najmiliji su s nama još koji dan, mjesec ili godinu, trebamo na tome zahvaliti kroz suze. Cijenio sam tri mjeseca koja nam je Bog dao s mojom sestrom. Dobila je priliku reći zbogom, vidjeti svoje unuke i izraziti svoju nepokolebljivu vjeru u Krista. Proslavila je Boga u svojoj smrti. (Filipljanima 1, 20)

No, u našim molitvama također bismo se trebali prisjetiti vječnosti. U našim molitvama, prvo trebamo moliti za spasenje naših voljenih; da bez obzira na to hoće li živjeti ili umrijeti, donesu dobar izbor. Jer čak i ako im Bog produlji život, što je nekoliko godina u usporedbi s vječnosti? Svi naši životi samo su para. Pravi problem sa smrću nije kada ćemo umrijeti. Pravi problem jest da ćemo umrijeti. Propovjednik to jasno kaže: „Čovjek nema vlasti nad dahom. Nitko ne može zaustaviti dah životni.“ (Propovjednik 8, 8) 

Krist je došao iz tog razloga. Došao je kako bi ukinuo smrt i kako bi donio život i besmrtnost na svjetlo. (2. Timoteju 1, 10) Zbog toga što je plaća za grijeh smrt, Sin Božji postao je čovjekom, kako bi mogao živjeti bezgrješnim životom i kako bi svoj život mogao predati kao plaću za naš grijeh. (1. Petrova 3, 18) 

VIDI OVO: Što se događa odmah nakon smrti? U Bibliji nalazimo odgovor

Molitva za tugovanje

Kristovo uskrsnuće potvrdilo je Njegovu potvrdu i vlast nad smrću. On je uskrsnuće i život. Naši voljeni koji umru s vjerom u Krista, odmah će otići u Njegovu prisutnost. Ova nam istina može biti utjeha. Nitko ne mora tugovati bez nade, ako su njihovi voljeni preminuli s vjerom u Krista. (1. Solunjanima 4, 13-14) U konačnici, Krist će, nakon što stvori novo nebo i novu zemlju, ukloniti smrt od stvorenja. (1. Korinćanima 15, 26; Otkrivenje 21, 4) Do tada ćemo tugovati (Filipljanima 2, 27), no zbog Krista imamo balzam pomoću kojeg možemo izliječiti naša srca. 

U priznanju koje je došlo iz očaja, kada se suočio s nezamislivo moćnim neprijateljem, Judin kralj Jošafat zavapio je Bogu: „O Bože naš, zar im nećeš suditi? Jer u nas nema sile prema tome velikom mnoštvu koje dolazi na nas niti mi znamo što da radimo, nego su nam oči uprte u te.“ (2. Ljetopisa 20, 12) Mogu li vas ohrabriti da ovo bude vaša molitva kada ste u tuzi?

Možda ste već molili i zatražili od Boga neka iscijeli vaše voljene. Umjesto iscjeljenja, možda ste, poput Joba, pogođeni okrutnošću našeg smrtnog neprijatelja, smrti. (Job 1, 4-5; 18-19) Vaše pjesme nisu pjesme radosti. One su tužaljke, koje dolaze iz srca, koje je prepuno neizdržive boli, koja dolazi nakon smrti supružnika, djeteta, brata ili sestre, najboljeg prijatelja ili nekog drugog koga ste jako voljeli. Nećete uvijek razumjeti zašto patite, no morate vjerovati da Bog zna razlog. S obzirom na to, možete moliti i tražiti od Boga utjehu, znajući da je Bog dobar, čak i kada odredi da trebate patiti. 

Kako sam utješio svoju dušu 

Dok tugujete, možda vaše molitve mogu ovako zvučati: 

Kriste, vjerujem da me voliš. Otišao si na križ radi mene i spasio si me. Ispuni moje srce svjetlošću svoje ljubavi, kada me okruži tama tuge. 

Kriste, Ti si neograničen, svemoćni Božji Sin i postao si čovjekom, kako bi mogao biti Visoki svećenik koji me razumije, koji osjeća sve moje slabosti i svu bol. (Hebrejima 4, 15) Pomozi mi u mojoj tuzi. Ti poznaješ bol smrti. Plakao si zbog svog prijatelja Lazara i tugovao si s njegovim sestrama. Podsjeti me da ti sakupljaš svaku moju suzu, koja teče iz mojih očiju. (Psalam 56, 8) 

Kriste, Ti nisi ravnodušan prema smrti niti prema patnji, kroz koju prolazim zbog smrti. Ti mrziš smrt. (Ivan 11, 33; Ezekiel 18, 32) Ti si došao usmrtiti smrt. Kada si uskrsnuo od mrtvih, pobijedio si smrt i svoju si pobjedu nad smrću podijelio s onima koji vjeruju u Tebe. Utješi me sa stvarnošću da si Ti uskrsnuće i život i da su zbog ovoga, moji voljeni koji su vjerovali u Tebe, sada u Tvojoj prisutnosti. 

Gospodine, Ti određuješ dan kada će svatko umrijeti i stati ispred Tebe na sudu. (Hebrejima 9, 27) Ja ne mogu poslati ljude u raj ili pakao. Ti ćeš suditi svakom biću i uvijek činiš ono što je pravedno, čak i onda kada to ne mogu shvatiti. (Postanak 18, 25) Ti si tugovao nad nevjernim Izraelom. (Matej 23, 37) Pomozi mi da znam da si dobar, čak i kada tugujem zbog smrti voljenih koji nisu povjerovali. 

Oče, svi dobri darovi dolaze od Tebe. Kroz svoje suze, zahvaljujem Ti na tome što si mi dao moje voljene, kao i na vremenu koje si meni dao, dok tugujem zbog godina koje neću imati. 

Ovako tješim svoju dušu. Zahvaljujem Bogu na tome što je učinio da naša sestra bude evangelist naše obitelji. Dovela me je u crkvu kada sam imao dvadeset godina. Čuo sam evanđelje i Bog me je spasio. Zahvaljujem Bogu na tome što joj je dao vječan život, zbog kojeg nikada neće vidjeti smrt. (Ivan 8, 51) Kada je izdahnula svoje posljednji dah, otvorila je svoje oči i tražila je sjaj slave, koja sja iz Kristovog lica. 

Zahvaljujem Bogu na Njegovoj Riječi, koja nas uči da je Krist konačan dar i da je Bog dovoljan za zadovoljavanje naših duša. (Psalam 73, 25-26) Dok nas Krist ne odvede u naš vječni dom, molim za to da Bog utješi naša srca ovim dragocjenim istinama, kako bismo i mi mogli tješiti druge koji tuguju. 

Autor: Bobby Scott; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Desiringgod.org; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Desiringgod.org koje vrijedi za Novizivot.net.