DAR RAZLIKOVANJA DUHOVA: Kako otkriti zloduha?

Zlodusi se mogu pretvoriti u anđele svjetla i očitovati se kroz osobe za koje se čini da žive pobožno, da vole ljude i djeluju pozitivno. Dar razlikovanja duhova je tu nevjerojatno važan.

Sotona nije tako glup da nas se pojavi s repom i kopitom ili u paklenoj vatri. On se može pojaviti i u velikoj ”pobožnosti”, s velikom silom, a sve samo zato da bi zaveo djecu Božju. Dar razlikovanja duhova treba štititi zajednicu pred utjecajem duhova.

Duhova ima mnogo pa se ovdje i koristi množina. Postoji Duh Božji, anđeli, demoni a i duh čovjekov. Jasno razlikovanje između duhova za zajednicu je prijeko važno. Božji Duh zajednici pomaže od onog što se čini izvana prodre u unutrašnju bit pa da se tako spriječi duhovno trovanje.

Ovaj dar koristi se i kao pomoć pri oslobađanju. Po njemu možemo znati je li netko opsjednut ili je samo psihički bolestan. Tragično je da danas ima mnogo kršćana koji svaku psihičku bolest smatraju opsjednućem. Da je tako, ne bi nam trebao dar razlikovanja duhova, a svaki bi bezbožni liječnik mogao znati tko je opsjednut. Međutim: ”Samo duhovni čovjek može prosuđivati o duhovnim stvarima.” Nažalost je slijepi čovjekov duh svojim pojednostavljanjem razbio već mnogo duhovnog porculana. Poneki su se žalili da im je od istjerivanja zloduha još gore – a zar se treba čuditi da se glavobolja pogoršava ako je se pokuša izliječiti udarcem bata po glavi?!

Značenje dara razlikovanja duhova

Značaj ovog dara postaje nam još jasniji u kontekstu novozavjetnog vremena. Neznabožački kultovi odisali su štovanjem bogova iza kojih Pavao vidi djelovanje zlih duhova. Uz kult su često išli proroci ili čudotvorci. Zato je takva religija i bila atraktivna.

Kroz silu Duha Svetoga apostoli su prepoznavali lažne čudotvorne sile i zloduhe. Tako je apostol Petar kod Simona čarobnjaka prepoznao zle sile, iako se ovaj okrenuo kršćanstvu.

Sotona brutalno zloupotrebljava glad za duhovnim stvarima. Mi smo toga postali svjedoci u našem vremenu. Ljudi se zanimaju za okultne i spiritualističke stvari, za neke istočne religije koje su orijentirane na ”nadsvijest” i slično. I čuda se tu događaju, baš kao što su egipatski čarobnjaci mogli oponašati čuda što ih je učinio Mojsije. Ali Božji je Duh pobijedio lažne duhove (Izlazak 7,12).

U čije ime se događa čudo?

Bog je usred neznabožačkog svijeta dao svojim učenicima silu da čine čuda. No čuda još nisu dokaz da dolaze iz pravog izvora. Zato moramo imati dar razlikovanja duhova. Moramo pitati: U čije ime se događa čudo? Kojoj svrsi služi? Koji mu je izvor? Vodi li to čudo ka ”Čudu svih Čudesa”? Vodi li ka Kristu?

Bog djeluje u svijetu nazovi – sila i zato svoje evanđelje nije zatemeljio na čudima. Ali On nije odustao od čuda. Dao je svojoj zajednici dar za razlikovanje duhova.

Autor: Reinhold Ulonska