Može li nas đavao natjerati na grijeh?

Može li nas đavao, iako smo vjernici, natjerati na grijeh? Je li on uvijek glavni krivac zašto griješimo?

Lako je okriviti đavla kada činimo krivo. Kažemo: “Čovječe, upravo me je kušao Zli”, kada smo zapravo samo kušani našim grešnim željama. To je ono o čemu Jakov govori u vezi s utjecajem koji đavao ima na društvo.

Odakle ratovi, odakle borbe među vama? Zar ne odavde: od pohota što vojuju u udovima vašim? Žudite, a nemate; ubijate i hlepite, a ne možete postići; borite se i ratujete. Nemate jer ne ištete. Ištete, a ne primate jer rđavo ištete: da u pohotama svojim potratite. Preljubnici! Ne znate li da je prijateljstvo sa svijetom neprijateljstvo prema Bogu? Tko god dakle hoće da bude prijatelj svijeta, promeće se u neprijatelja Božjega. Ili mislite da Pismo uzalud veli: Ljubomorno čezne za duhom što ga nastani u nama? A daje on i veću milost. Zato govori: Bog se oholima protivi, a poniznima daje milost. Podložite se dakle Bogu! Oduprite se đavlu i pobjeći će od vas! Približite se Bogu i on će se približiti vama! Očistite ruke, grešnici! Očistite srca, dvoličnjaci! (Jakovljeva 4, 1-8)

Ali također razmišljam o 1. Ivanovoj 5, 19 : “Znamo da smo od Boga, a sav svijet leži u vlasti Zloga.” Postoji neki osjećaj da je naš svijet pod vlašću Zloga. To je istina, iako je Krist definitivno porazio đavla i njegove sluge na križu. Kološanima 2, 13 kaže: “On i vas, koji bijaste mrtvi zbog prijestupa i neobrezanosti svoga tijela, i vas on oživi zajedno s njime.”

Dakle, kada razmišljamo o prijevari Zloga, moramo o njemu razmišljati kao o poraženom neprijatelju. Razoružan je. Zašto? Zato što je Isus pobijedio smrt, grijeh i đavla i to bi nam trebalo dati samopouzdanje.

“Đavao me natjerao na to!” Može li nas đavao natjerati na grijeh?

Da, đavao i njegovi demoni nas navode na grijeh (Postanak 3; Luka 4; 1. Petrova 5, 8). Ali izraz “đavao me natjerao na to” prečesto se koristi za opravdanje vlastitih loših izbora. Osim u slučaju opsjednutosti demonima, đavao nas ne može natjerati da učinimo bilo što. Đavao je apsolutno vrijedan krivnje za veliki dio zla u svijetu, ali korištenje đavla kao žrtvenog jarca za naše vlastite grešne izbore je kontraproduktivno za postizanje pobjede nad grijehom.

PROČITAJTE: “Đavao me je natjerao da to učinim”: Zašto neki ljudi to kažu ?

Opsjednutost demonima je stanje u kojem demon ili demoni imaju potpunu kontrolu nad osobom. Ta opsjednutost uključuje demone koji zapravo nastanjuju osobu i kontroliraju njezine radnje (vidi Marko 9, 22). Kršćani ne mogu biti opsjednuti demonima. Prebivajući Sveti Duh to neće dopustiti (Rimljanima 8, 9; Efežanima 5, 18). Stoga đavao i njegovi demoni ne mogu kontrolirati vjernika. Ne mogu nas natjerati da učinimo bilo što nehotice. Dakle, umjesto da krivimo đavla, trebamo pogledati sebe.

Nego svakoga napastuje njegova požuda koja ga privlači i mami. (Jakovljeva 1, 14)

Zašto griješimo? Griješimo jer smo grešnici. Mučeni smo i zaraženi smo grijehom (Rimljanima 3, 10-23). Dok su demonsko ugnjetavanje i utjecaj stvarni, primarni problem je naša grešna narav.

A očita su djela tijela. To su: bludnost, nečistoća, razvratnost, idolopoklonstvo, vračanje, neprijateljstva, svađa, ljubomora, srdžbe, spletkarenja, razdori, strančarenja, zavisti, pijančevanja, pijanke i tome slično. Unaprijed vam kažem, kao što vam već rekoh: koji takvo što čine, kraljevstva Božjega neće baštiniti. (Galaćanima 5, 19-21)

Primijetite, na ovom su popisu “djela tijela”, a ne djela đavla. Kao kršćani, imamo Duha Svetoga koji nam pomaže nadvladati grijeh (1. Ivanova 4, 4). Imamo sve što nam je potrebno za život i pobožnost (2. Petrova 1, 3). Ako griješimo, nemamo isprike. Ne možemo kriviti đavla. Ne možemo kriviti svoje okolnosti. Možemo kriviti samo sebe.

Pozvani smo biti budni i moliti se

Pozvani smo obući “svu Božju opremu” (Efežanima 6, 13) i moliti se “u svako doba u Duhu” (Efežanima 6, 18). Imamo neprijatelje izvana i neprijatelja iznutra – naše vlastite grešne želje koje nas često vode krivim putem. Dakle, umjesto da pokušavamo shvatiti što Zli čini, trebali bismo usmjeriti pogled na Krista dok se suočavamo s kušnjom.