DESET TISUĆA MALIH KUŠNJI: Kako nas Bog priprema za slavu?

Suočavamo se s dugogodišnjim kušnjama i petominutnim kušnjama. Kušnjama koje nas tjeraju da plačemo i kušnjama koje nas tjeraju da okrećemo očima.

Kad sam došao s posla i ušao u neosvijetljenu kuhinju, osjetio sam da nisam sam. Na trenutak sam oklijevao. Upalio sam svjetla. I tu je bilo, gledalo me sa svih strana.

Posuđe. Šalice koje čekaju u sudoperu, još uvijek napola pune mlijeka. Nagomilani tanjuri, razmazani maslacem od kikirikija i umakom od pizze. Zdjela na podu koja nosi tragove od mjesec dana držanja pod krevetom mog sustanara.

Nadao sam se kako ću na brzinu nešto večerati i povući se na večernje čitanje, ali ne više. Moj je put blokiran, odložio sam torbu i zgrabio sapunicu. Dok sam ribao, sanjao sam o stolici i knjizi koja me čeka u mojoj sobi. Vodio sam tihu raspravu sa svojih osam cimera. Uzdisao sam i ribao i mrmljao.

I sve vrijeme, potpuno sam propustio poantu.

Naše različite kušnje

Da je apostol Jakov bio u kuhinji kad su se svjetla upalila, možda bi se okrenuo prema meni i rekao: „Svom radošću smatrajte, braćo moja, kad upadnete u različite kušnje, znajući da prokušanost vaše vjere stvara postojanost“ (Jakovljeva 1,2-3).

Mnogi od nas povezuju tu riječ o kušnji s teškim nevoljama, onima koje vas uhvate za ramena i počnu tresti. Ali primijetite kako Jakov opisuje ove kušnje. Prvo ih naziva „različitim kušnjama“. Suočavamo se s dugogodišnjim kušnjama i petominutnim kušnjama. Kušnjama koje nas tjeraju da plačemo i kušnjama koje nas tjeraju da okrećemo očima. Kušnjama koje nam ruše tlo pod nogama i kušnjama koje nam samo stanu na nožne prste. Suočavamo se s velikim kušnjama i malim kušnjama – kušnjama različitih vrsta.

PROČITAJTE: Bez obzira kakva je kušnja, kakvu bol trpite ili žalost podnosite, Isus ovo čini za vas!

Drugo, kušnje koje Jakov ima na umu rezultiraju „prokušanošću vaše vjere“. Dijagnoza raka prokušava vašu vjeru. Buntovno dijete prokušava vašu vjeru. Nevjerni supružnik prokušava vašu vjeru. I blokirani promet prokušava vašu vjeru. Svaka od naših različitih kušnji pita, bilo glasno ili šapatom: „Hoćeš li se u ovom trenutku pouzdati u Boga ili ćeš ići po svome?“

Riječ o kušnji ne odnosi se samo na nesreće i katastrofe, već i na one male, svakodnevne probleme koji pritišću našu vjeru.

Trčite do cilja

Jakovljeva zapovijed suočava naše uobičajene pretpostavke o manjim kušnjama. Ako ne stanemo i biblijski promislimo sami sa sobom, vjerojatno ćemo se ponašati kao da su prehlade, prometne gužve i izgoreno jelo puke frustracije. Zasigurno, takve se neprilike ne uklapaju u neki veliki dizajn za našu sličnost Kristu, zar ne?

Zamislite da trenirate za maraton. Unajmili ste stručnog osobnog trenera koji poznaje vaše granice i razinu izdržljivosti koju utrka zahtijeva. Budi vas u četiri ujutro da trčite. Tjera vas da se istežete, vježbate i trčite. Otima vam svaki kolač iz vaših ruku. I premda možda nikada nećete zavoljeti bolne mišiće, svaki puta se u svom treniranju sjetite: Moj trener zna što radi. Ta bol stvara izdržljivost.

Sada, natrag na vas. Možda se ne osjećate kao trkač, ali i vi imate utrku pred sobom (Hebrejima 12,1). Imate želju odbiti kušnje, pobjeći i suprotstaviti se đavlu. Imate ljude koje trebate voljeti, milost koju trebate pokazati i misiju koju trebate postići. Ako ćete voditi ovu utrku do cilja, trebat će vam izdržljivost. Trebat će vam vrsta postojanosti koja čuva noge desetljećima. A kako će vas Bog učiniti tako postojanima? Vodeći vas kroz mnoštvo nedaća svaki dan.

Bog će vas učiniti postojano strpljivima kada čekate u ordinaciji, trideset minuta nakon svog termina. Učinit će vas postojano punima ljubavi kada teški prijatelj treba razgovor točno kad trebate ići spavati. Učinit će vas postojano radosnima kad ste napola puta do kuće na biciklu i kiša počne pljuštati. I neće stati dok postojanost ne „bude na djelu savršena, da budete savršeni i potpuni, bez ikakva nedostatka“ (Jakovljeva 1,4).

PROČITAJTE: Što smo bliže Bogu, bit ćemo više kušani: Kako kušnje djeluju i kako ih možemo pobijediti?

Male kušnje s kojima se danas susrećete nisu puka razočaranja i nerviranja. To su pozivnice od vašeg Oca da postanete sličniji Isusu. To su vježbe koje vaša vjera treba, dane u pravoj veličini i količini. To su Božji načini da vas pripremi za slavu.

Sve jadom smatrajte

Dakle, kad se danas susrećemo s različitim kušnjama, možemo krenuti jednim od dva puta: možemo ih „smatrati svom radošću“ kako nam kaže Jakov, ili možemo smatrati sve jadom.

S jedne strane, možemo smatrati sve teškim. Možemo gajiti samosažaljenje, ili tiho bjesnjeti protiv naših okolnosti, ili još jednom slušati našu priču o bijedi.

Ovaj će put u početku biti zadovoljavajući. Možemo ublažiti našu ljutnju na trenutak. Ali ovaj će nas put također promijeniti. Svaka mala kušnja će nas rezbariti, oblikujući nas na sliku gunđajućeg nezadovoljstva. Bit ćemo sve skloniji mrmljanju. Problemi i bol će nas početi smetati, kao da krše naše pravo na lagan život. A kad dođu velike kušnje, bacat će nas poput grančice na vodama.

Svom radošću smatrajte

S druge strane, možemo sve smatrati radošću. Možemo uhvatiti naš prvi impuls nerviranja, sjetiti se da je Bog na djelu u našim malim kušnjama i pretvoriti naše frustracije u molitvu.

Ovaj će put isprva biti bolan. Možda ćemo morati utišati glasove u našim glavama. Ali ovaj će nas put također promijeniti. Svaka mala kušnja će nas rezbariti, oblikujući nas na Isusovu sliku: da postanemo ljubazni kada nas se prekine, mirni kada nas se optuži, strpljivi kada nas se pogrešno shvati. Bit ćemo sve skloniji primati svaki trenutak sa zahvalnošću. Tretirat ćemo nevolje i bol kao saveznike u našoj borbi za svetošću. A kada dođu velike kušnje, mogu nas potresti, ali nas neće uništiti.

I stići ćemo do kraja, radosni na putu u našim različitim kušnjama.

Izvor: DesiringGod.org Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Desiringgod.org koje vrijedi za Novizivot.net.