Devet mjeseci u Marijinoj utrobi

Krist daje majčinstvu najdublji smisao. A sve započinje s Njime kada postaje dijete.

Adventska nada za majke

Jedna od nekoliko stvari kojih se sjećam sa svog kratkog učenja grčkog jezika u srednjoj školi jest prvi dio Ivana 1. Možda sam zaboravila većinu alfabeta, ono malo vokabulara koji sam uspjela poloviti, ali još uvijek mogu citirati neke prve riječi ljubljenog učenika o Riječi.

„U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše u Boga, i Riječ bijaše Bog. Ona u početku bijaše u Boga. Sve po njoj postade i bez nje ne postade ništa što je postalo. U njoj bijaše život, i život bijaše svjetlo ljudima. I svjetlo svijetli u tami, i tama ga ne obuze“ (Ivan 1,1-5).

Prvo Ivanovo poglavlje je silno iz mnogo razloga, ali u posljednjih nekoliko mjeseci, najviše zapanjujući dio za mene jest Ivan 1,14: „I Riječ tijelom postade, i nastani se među nama.“

Kao nova mama, ono što osjetim kada pročitam taj stih jest oduševljenje – arhitekt svemira je dizajnirao moje tijelo da donesem život, a onda se uključio u proces tako što je sam postao majčin sin.

Ne samo za advent

Rodila sam usred ljeta. Iako smo moj muž i ja živjeli u smrznutoj tundri koju zovu Minnesota, snijeg se već odavno otopio, božićne pjesme utihnule, pa čak i najzapušteniji domovi uklonili su svoje božićne ukrase. Pjesma „Marijo, jesi li znala“ nije se mogla nigdje čuti.

Pa ipak, kako se približavalo rođenje mog sina, moje misli su se iznova vraćale na scenu jaslica, i divljenju danima koji su vodili ka tome.

Mislila sam na mladu Mariju, koju je posjetio anđeo Gabriel. Nisam mislila samo na ogromnu istinu obećanja koju je prorekao za Marijinog sina (Luka 1,31-33), već o sitnicama o kojima nisam toliko razmišljala prije.

Kristova majka bila je žena čije je tijelo postalo živa žrtva za njega na isti način na koji je moje tijelo postalo živa žrtva za mog sina. Je li isto imala jutarnje mučnine? Je li zbog boli morala prestati spavati na trbuhu, i prebaciti se na bok? Je li spustila ruku na svoj trbuh kako bi osjetila udarce i plesanje?

Kako je ikako mogla jahati magarca u devetom mjesecu trudnoće?

Riječ je tijelom postala

Nikad se nisam osjećala toliko blizu Isusa kao kada se naš dječačić rodio. Istina, nije me posjetio anđeo, i iako je moj sin stvoren na sliku Božju i nadam se da će jednoga dana postati sin Božji, on nije Sin Božji, koji je bezgrešno začet po sili Duha Svetoga.

Ali Isus je imao majku. I ona je bila jednom trudna. I prošla je bol poroda – ni manje ni više nego u štali – da bi Stvoritelja svijeta dovela u Njegovu vlastitu kreaciju.

To zapanjuje um.

Krist je došao na zemlju kroz proces koji održava čovječanstvo od početka vremena. Njegova se majka pridružila rodoslovlju brojnih žena koje su žrtvovale svoja tijela da bi donijele novi život, i svaka druga majka nakon nje hodala je istim koracima.

Trudnoća i rađanje predivna su slika, i stalni podsjetnik na činjenicu da je Riječ tijelom postala. Bog je odlučio ući u ciklus života koji se odvijao u čitavom čovječanstvu od Adama i Eve. Njegovanje djeteta u utrobi istovremeno je najjednostavnija i najsloženija stvarnost. I Krist je odabrao sudjelovati u toj predivnoj jednostavnosti. Prošao je cijeli ciklus života, koji je započeo u utrobi žene, kao i svaki život.

Sve je po Njemu postalo

Stvoritelj je dozvolio da bude satkan kao dijete u majčinoj utrobi. A za trudnice, naša djeca su satkana od samog istog Stvoritelja. Kad krenemo na to putovanje majčinstva, možemo znati da naš Bog ne samo da je odredio put, već je i sudjelovao u njemu.

Stvoritelj i nositelj života jednom je bio dijete u majčinoj utrobi. A ti, trudna majko, dijete Svevišnjega, blagoslovljena si što nosiš svoje dijete.

U svijetu uništenom od devalvacije nerođenog života, činjenica da je naš Stvoritelj jednom bio fetus jest zapanjujuća. Svetost života koji raste unutar trudnice impresionira nas svakog novog dana, ne samo brzi razvoj tog malenog ljudskog bića, već osobnost stavljena u njega od strane Spasitelja čija je osobnost na zemlji započela na isti način.

Nastanio se među nama

Kao nove mame, pozvane smo na nevjerojatnu žrtvu. Naša tijela će se izmijeniti na načine koje nismo mislile da su mogući. Sve, od vaših kukova, vaše kose do vašeg raspoloženja bit će podvrgnuto drastičnoj promjeni, i ako Bog da, kulminirat će rođenjem koje će staviti vaše tijelo na najnaporniji test do sada – i djetetom koje će staviti vaše srce također na test.

To je najljepša i najčudesnija stvar u svijetu – nešto što samo vrhovni Autor života može ostvariti. A ujedno je najnormalnija i svakidašnja stvar u svijetu. Danas se rodilo više od 300.000 beba, a isti broj bit će i sutra. To je toliko dio našeg normalnog života kao ljudi ovdje na zemlji da se sam Sin Božji podvrgnuo istom procesu da postane tijelo i nastani se među nama.

A upravo zbog Njegovog dolaska na zemlju kao djeteta i odrastanja u zrelu osobu te umiranja na križu, majčinstvo nije samo prirodni životni ciklus, već vrijeme posvećenja – niz tjedana i mjeseci u kojima možemo postati sve više poput Krista i pripremiti se za slavnu budućnost s Njime.

Krist daje majčinstvu najdublji smisao. A sve započinje s Njime kada postaje dijete.

Autorica: Jasmine Holmes; Prijevod: Vesna L.; Izvor: DesiringGod.org