Prije nekoliko godina, u gradu San Franciscu živjela je jedna dobra sestra imena Bridget. Njezina prošlost bila je mračna – jer je mnogo, mnogo godina išla putovima podzemlja.

Poput mnogih drugih jadnih djevojaka koje su išle putom prijestupa, umorila se od svoga života – svoga i svoga sina. U noćima bančenja, opijanja i nečistog načina života um jadne Bridget odlutao je više nego jednom do zelenih polja i namreškanih potoka njezina djevojaštva te bi sa sjetom silno žudjela za neiskvarenom srećom onih ranih dana.

Ona je, međutim, potvrdila da kad vas đavao jednom uhvati u svoje ralje, nemoguće je da se jadan, izmučen sužanj oslobodi. Jednoga dana čula je skupinu kršćanskih radnika iz obližnje crkve kako pjevaju sionske pjesme. Sve su to bili dobronamjerni ljudi, ali nisu poznavali očišćavajuću snagu Isusove krvi. Imali su dobro srce i dobru namjeru da vrše dobru socijalnu službu, ali nisu imali poruku, jedinu poruku koja bi mogla donijeti izbavljenje robovima.

Bridget je slušala njihovu poruku te s iskrenošću srca i dobrom namjerom započela novi početak u životu. Ali ubrzo je pala. Đavao je bio prejak. Nakon nekog vremena, još je jednom pokušala ispravno živjeti, ali ponovno je podbacila. Na kraju je odustala od toga kao od lošeg posla. A onda se nešto dogodilo.

Skupina ljudi koji su gorjeli za Isusa, koji su bili oprani u krvi, održavala je sastanak na kojem je i Bridget bila, svjedočeći u korist života pobjede nad grijehom. Otišla je do oltara. Te večeri na svojim je koljenima našla osobnog Spasitelja. Svi su njezini grijesi bili oprani. Isus je došao i ostao. Prolazili su dani, dani sreće i radosti, dani kršćanskog druženja, dani u crkvi, dani svjedočanstava i slavljenja. Kakvi su to sretni dani bili za Bridget!

A onda jednoga dana došao je đavao. Kao i svaki drugi kršćanin, i Bridget je bila kušana. Ali dopustite mi dati tu priču njezinim vlastitim riječima. Bila je Irkinja i izražavala se na vrlo irski način. I tako se jednoga dana na sastanku svjedočanstava ustala da ispriča svoju priču i evo što je rekla:

”Dok me Isus nije našao, bila sam jako bijedna grešnica, vezana svojom navikom. Sjećam se dana kad sam pokušala biti dobra i činila sam sve što je bilo u mojoj moći da pobijedim đavla. Ali otkrila sam da je jači od mene. Jedno vrijeme bilo bi dobro, a onda bi đavao došao na moja vrata, ušao u prepirku sa mnom i ja bih pala – bum! Pribrala bih se i ponovno pokušala, ali uvijek bi bila ista priča. Stari đavao uvijek me mogao nadjačati te bih na kraju rekla: ‘O, kakva korist’, te bi me još jednom imao.

A  onda jednoga dana Isus je ušao u moje srce! Aleluja! O, kao je to slavan dan bio za jadnu staru Bridget! Bila sam tako sretna da sam mislila kako hodam po oblacima. Stvari su išle dobro jedno vrijeme, a onda, nećete vjerovati, đavao je ponovno došao. Jednoga jutra pokucao je na vrata moga srca i ja sam otvorila vrata, a kad tamo, stajao je stari đavao. Počeo me iskušavati. Još jednom počeo je raspravljati sa mnom i samo na trenutak sam osjetila da padam. A onda sam se sjetila Isusa pa sam rekla: ‘Spasitelju, ja se s ovim tipom ne mogu nositi. Htjela bih da ti s njim porazgovaraš.’ Tada je Isus otišao na vrata. Čim ga je stari đavao vidio, rekao je: ‘O, oprostite, vjerojatno je … vjerojatno … vjerojatno neka zabuna’. I otišao je.”

Kroz suze radosnice, Bridget je povikala: ”Sad sam otkrila tajnu. Ja ne mogu otjerati đavla, ali Isus može. Dokle god se držim Isusa, đavao je otjeran. Ako pustim Isusa, Bridget je otjerana. Tako, najbolja stvar koju mogu učiniti je da se držim Isusa. Ako se ja budem držala Isusa i Isus će se držati mene.”

To je Bridgetino svjedočanstvo. Na svoj vlastiti irski način svjedočila je u korist te duboke istine držanja Krista. Na kraju krajeva, to je tako divno i jednostavno: vi se držite Isusa i Isus se drži vas.

Autor: Charles S. Price