U Starom zavjetu čitamo priču o Jakovljevoj ženi Raheli i njezinoj očajničkoj želji da ima dijete. Više nije mogla podnijeti misao da živi bez poznavanja radosti rađanja, bez iskustva svega onoga što je bilo namijenjeno za nju kao ženu u židovskoj kulturi. Rahelina bol bila je nepodnošljiva te je povikala Jakovu: “Daj mi djecu! Inače ću svisnuti” (Post 30,1).
Dovođenje duše Kristu vrlo je slično rađanju. Duh Sveti začinje u našem srcu želju te počinjemo gajiti taj proces redovno moleći za duše.
Čeznemo vidjeti rođeno naše novo djetešce i kad se rodi, ne želimo ga uopće odložiti. Igramo se, grlimo ga i savjetujemo novo Božje stvorenje. Sadimo i zalijevamo moleći da Bog dâ rast. Sve o čemu razmišljamo je kako pomoći našoj djeci rasti i napredovati te postajati slični Kristu.
VIDI OVO: Koja vjera spašava?
Kad bi samo svaki Kristov sljedbenik imao taj isti osjećaj žara i hitnosti da dovede novo dijete u kraljevstvo Božje!
Kad bi samo svaki od nas zaključio da ne može više živjeti s pomisli da je jalov! Kad bi samo ta želja tako gorjela u našem srcu da se više ne bismo mogli suzdržati i da bismo konačno zavapili Bogu: “Daj mi duhovno dijete ili ću umrijeti!”
Kamo god idem, susrećem kršćane koji nikada nisu iskusili radost dovođenja duše Kristu. Dolaze k meni po savjet, obično spuštenih očiju od stida. Kažem im da se ne stide te činjenice, nego da budu uzbuđeni jer Duh Sveti osvjedočuje njihovo srce.
VIDI OVO: Kako svjedočiti vjeru četirima tipova ljudi?
“Prvi korak u dijeljenju naše vjere je razvijanje žarke želje da se to čini”, kažem im. Možemo računati da Duh Sveti raspiruje tu očajničku želju u nama, jer to je točno ono što on želi.
Autor: Nicky Cruz; Izvor: Worldchallenge.org
