Otkako je američki predsjednik Donald Trump svojim izjavama ponovno uzburkao duhove, posebno spominjanjem Grenlanda u kontekstu međunarodnih napetosti, diljem svijeta raste zabrinutost zbog mogućeg izbijanja Trećeg svjetskog rata. Ton retorike postaje sve oštriji, a brojni građani se pitaju: Što učiniti ako dođe do najgoreg?
Sjećanja na početak rata u Ukrajini i prizore zatvorenih granica, kada su svi vojno sposobni muškarci morali stati u obranu zemlje, još uvijek su svježa. Tada su mnogi pobjegli iz zemlje, no vlasti ih i danas pozivaju da se vrate i pomognu u obrani domovine.
U takvom globalnom ozračju, britanski Daily Mail istražio je koje bi države mogle pružiti najveću sigurnost u slučaju velikog sukoba. Neke od njih možda zvuče egzotično, ali imaju itekako dobre razloge zašto se nalaze na popisu mogućih utočišta.
Ledena sigurnost i južnoamerički mir
Na prvom mjestu nalazi se Antarktika – kontinent bez stalnog stanovništva, daleko od političkih i vojnih središta. Iako nepristupačna, njezina geografska izoliranost čini je prilično sigurnim mjestom u slučaju svjetskog rata.
Među zemljama koje se često spominju kao potencijalna utočišta ističe se Argentina. Bogata plodnim tlom i otpornim poljoprivrednim kulturama, poput pšenice, ova zemlja može predstavljati stabilan izvor hrane čak i u slučaju nuklearnih posljedica koje bi ugrozile opskrbu širom svijeta.
Azijska tišina i pacifička udaljenost
Mala himalajska kraljevina Butan ističe se svojom politikom neutralnosti i planinskom izoliranošću. U svijetu prepunom sukoba, ova zemlja njeguje mir i skromnost, što je čini jednim od najpoželjnijih mjesta za bijeg od rata.
Fidži, arhipelag usred Tihog oceana, zahvaljujući svojoj velikoj udaljenosti od glavnih kontinenata i vojne neutralnosti, sve češće se spominje kao idealno mjesto za izolaciju i sigurnost.
Slično vrijedi i za Čile – država koja se proteže duž južnoameričke obale više od 6.000 kilometara. Politička stabilnost, obilje prirodnih resursa i raznolikost terena čine ga atraktivnim za one koji traže sigurnost i samoodrživost.
Otočne oaze i europski bastion mira
Grenland, iako administrativno povezan s Danskom, zahvaljujući svojoj geografskoj poziciji i neutralnosti također spada među relativno sigurna mjesta. Slično je i s Islandom, koji uživa reputaciju miroljubive i politički stabilne zemlje, bogate obnovljivim resursima.
Novi Zeland se redovito navodi kao jedan od glavnih kandidata za sigurno utočište zahvaljujući niskoj stopi sukoba, stabilnoj vlasti i udaljenosti od globalnih žarišta.
Blizu, a opet zaštićeno
Za one koji traže nešto bliže Hrvatskoj, Švicarska se nameće kao logičan izbor. Zemlja s više od dva stoljeća vojne neutralnosti, planinskim zaklonima i odličnom infrastrukturom, mogla bi biti sigurna luka usred oluje. Južna Afrika također nudi dobru osnovu za preživljavanje, s plodnim tlom i obiljem pitke vode.
Tuvalu, malena otočna država, zbog svoje lokacije i neatraktivnosti kao vojne mete, često se navodi kao potencijalno sklonište, unatoč skromnoj infrastrukturi.
I što sada?
Možda se sve ovo čini kao pretjerano razmišljanje ili scenarij iz filmova, ali svijet nam pokazuje da neizvjesnost više nije nešto što gledamo samo na vijestima.
Ipak, postoji sigurnost koju nijedna geografska udaljenost ne može pružiti, a koju mnogi zaboravljaju – sigurnost u Bogu.
“Gospodin je utočište moje duše, zaklon kad se zemlja trese.” (Psalam 46,2)
Zemlje mogu pružiti zaklon tijelu, ali samo vjera daje mir duši. Zato, i dok razmišljamo o ovom svijetu, ne zaboravimo se pripremiti i za vječni. Jer prava sigurnost nije na karti – ona je u srcu koje se pouzdaje u Gospodina.
