Što je duhovni dar iscjeljenja?

Duhovni dar iscjeljenja je prisutan u Crkvi od samih početaka. Što je taj dar i imaju li ga neki vjernici? Činjenica je da ga mnogi zloupotrebljavaju.

Iscjeljenje uvijek dolazi od Boga, po Njegovom nahođenju. Bog nudi pozivnicu kako bismo uronili duboko u vjeru iskrenošću i poslušnošću, vjerujući da su, bez obzira na ishod, Božji planovi savršeni. 

Što nas Biblija uči o iscjeljenju? Imaju li još uvijek neki kršćani ovaj dar i može li ga se naučiti? Kako možemo upotrijebiti duhovni dar iscjeljenja kako bismo se riješili bolesti poput koronavirusa? Kako možemo reći je li stav crkve ili pojedinca prema iscjeljenju okrenut od Istine? 

Duhovni dar iscjeljenja – definicija

Duhovno iscjeljenje nije talent ili čarobna moć. Svatko tko ima Duha (to jest, tko je vjernik) dobio je dar kojeg je osmislio i usmjerio Bog, kao što je iscjeljenje, naučavanje ili mudrost. Rezultat također određuje Bog. „Bog može odmah iscijeliti. To je najbolji slučaj vjerojatno za osobu koja moli“. 

Krist je iscijelio mnoge ljude naravno, no prije nego što je uzašao na nebesa, dao je svoga Duha, kao Pomoćnika. U Djelima 3, Petar i Ivan susreću ”čovjeka koji bijaše bogalj od rođenja”. (Djela 3, 4) Rekli su mu: „U ime Isusa Krista iz Nazareta, ustani i hodaj“. (Djela 3, 6) Prohodao je. Petar i Ivan prikazali su dar iscjeljenja po autoritetu Isusa kroz Njegovog Duha. 

Pritisak za iscjeljenjem

Neki kršćani citiraju Jakovljevu 5, 13-15 kada govore kako svi možemo naučiti iscjeljivati; da kršćani, kroz molitvu i vjeru, mogu iscijeliti tjelesne ili mentalne bolesti. Ondje piše: „Molitva vjere spasit će one koji su bolesni, a Gospodin će ga uzdignuti“. (Jakovljeva 5, 16) 

Ovaj stih često puta je pogrešno korišten kao podrška za ”pogrešna učenja o tome da Bog želi iscijeliti svaku bolest”, što vodi do osjećaja ”krivnje i razočaranja onda kada Bog odluči ne iscijeliti. Implikacija kaže da kršćanin koji pati jednostavno nije vjerovao dovoljno ili da skriva nekakav grijeh”. Ovakva pogrešna razumijevanja o vjeri u iscjeljenje ”uništila” su neke vjernike. 

Jakov potiče vjernike neka pokušaju svaki način iscjeljenja kojeg im je Bog dao na raspolaganje, no iscjeljenje uvijek dolazi od Boga, po Božjem nahođenju. Bog nudi pozivnicu kako bismo uronili duboko u vjeru iskrenošću i poslušnošću, vjerujući da su, bez obzira na ishod, Božji planovi savršeni.

VIDI OVO: Darovi Duha Svetoga: Popis svih duhovnih darova na jednom mjestu

Iscjeljenje Duha 

Bol učestalo poziva na ili ”osvježava” našu posvećenost i pouzdanje na Krista. Ponekad bol vodi do kajanja. Isus nije došao kako bi nas iscijelio od koronavirusa ili od raka, već od grijeha, koji bi nas vječno odvojio od Boga. David Platt rekao je u svojoj usporedbi u Mateju 8: „Još važnija nego i njegova tjelesna paraliza bila je njegova duhovna opakost“. 

Isus je upitao: „Što je lakše, reći ”grijesi su ti oprošteni” ili ”ustani i hodaj”“? (Matej 8, 5-6) Gomila je tražila Kristovu iscjeliteljsku moć, ali ne iscjelitelja. Nisu shvaćali da su svi oni bili bolesni i u potrebi za Spasiteljem od njihovih grijeha. Isus je iskoristio prigodu da načini jasnu poantu o tome tko On jest i zašto je došao; kako bi donio potpuno iscjeljenje. Također je demonstrirao milosrđe i ljubav, što nastavlja i danas privlačiti mnoge ljude k Njemu i što kršćani žele isto prikazivati. 

Kada su Isusovi učenici prikazali dar iscjeljenja u Isusovo ime, oni su time slijedili Njegov primjer. ”U Mateju 25, Isus otkriva da oni koji Ga zaista poznaju služe drugima na vrlo stvarne načine”, što može uključivati davanje hrane i vode ili liječenje bolesnih. ”Ispunjavanje osnovnih životnih potreba ljudi često znači veći službu od riječi i u konačnici daje vam onakvu vrstu integriteta koja vodi do dubljih razgovora”. Ponekad je otklanjanje sadašnje patnje prolaz prema razgovoru o evanđelju, pa do istinskog iscjeljenja. 

Duh kao Iscjelitelj

”Ono što vjernici u iscjeljenje žele predložiti jest da iscjeljenje postoji u osobi, umjesto da na iscjeljenje gledaju kao na nešto što dolazi od Boga”. U ”Bethelovom sveučilištu o natprirodnom služenju” učenici uče ”kako iscijeliti bolesne i kako istjerivati demone”. Studente se uči da ovakvu vrstu milosrđa šire u ime Isusa Krista. 

Postoji li problem s ovime? ”Isus je pozvao svojih Dvanaest učenika i dao im je vlast da izgone svaki nečisti duh i da iscijele svaku bolest i tegobu”. (Matej 10, 1) Pavao je mnoge iscijelio na otoku Malti u Djelima 27. Nisu li i nama dani isti darovi? 

Krist je dar iscjeljenja dodijelio svojim apostolima, dok su darovi naučavanja, iscjeljenja, proroštva, itd. i dalje dodijeljeni Božjem narodu prema Božjoj savršenoj volji. Na temelju Duha koji boravi u nama, neki su kršćani sposobni iscjeljivati tjelesne tegobe u Kristovo ime (i u Njegovo ime, ne za našu slavu). Ipak, Bog ne stvara iscjelitelje samo tako; narod s moćima iscjeljenja bolesti na temelju njihove snage. Bog daje svoj dar prema svojoj savršenoj volji. 

Duhovni darovi zajedno djeluju u proslavljanju Boga i za širenje evanđelje. Niti jedan, jedini dar nije iznad drugoga, već se koristi za i kroz ”Tijelo Kristovo kojeg je svatko od nas subaštinik”. (1. Korinćanima 12, 27) Biblija naučava da nije određeno svima da imaju sve darove, cijelo vrijeme. Drugim riječima, dar nekoga može se promijeniti, kako to Bog vidi prikladnim. Uokvirena diploma ne kvalificira osobu da bude iscjelitelj na način kao što neka diploma kvalificira nekoga da postane učitelj. Niti jedna škola natprirodnih služenja ovo ne može izmanipulirati. 

Sugeriranje da bi učenik sam mogao sebi zaslužiti dar koji mu nije dan, moglo bi se usporediti sa time da se dijete želi igrati sa božićnim igračkama, koje mu mama i tata još nisu zapakirali i darovali. Tada to nije dar i još važnije, uklanja davatelja iz jednadžbe. Ako je Bogu prikladno nekome dati dar iscjeljenja, tada će ta osoba dobiti taj dar, no ne kao pokazatelj posebne važnosti. Darovi se, po definiciji, nikada ne zaslužuju. 

Duhovni dar iscjeljenja
Foto: Pixabay

Bolje iscjeljivanje

Bolest nije kazna za grijeh; vječno prokletstvo bila bi naša kazna da nije bilo Krista. Bog pokajanim grješnicima obećava nasljeđivanje Njegovog vječnog Kraljevstva kroz spasiteljsku krv Isusa Krista. Da nas je Bog kaznio bolestima i invaliditetom, onda bi naši problemi završili kada umremo. Zaradili bismo svoje mjesto u raju ovisno o tome koliko puno smo patili. Krist ne bi bio potreban za prolijevanje svoje krvi. 

Niti nas je došao spasiti od tjelesnih slabosti. Kada su se učenici vratili nakon što su uspješno istjerivali demone, Isus im je rekao: „Nemojte se radovati zbog toga što vam se duhovi pokoravaju, već se radujte jer su vaša imena zapisana na nebesima“. (Luka 10, 20) Iako Duh može potaknuti nekoga da položi ruke na osobu sa koronavirusom kako bi ta osoba bila iscijeljena, svrha je uvijek proslavljanje Boga i spasenje duše osobe za vječnost. 

Naša ”konačna potreba nije iscjeljenje od Boga, već svetost pred Bogom. Sigurnost naše vjere možda neće biti precizno ono za što mislimo da je najbolje, no naša sigurnost u vjeru trebala bi počivati na dobroti našega Oca, koji uvijek čini ono što je najbolje za Njegovu djecu”. 

Iako možemo pomisliti da je za koronavirus najbolje da čudesno nestane, ”ne poštujemo Boga pretpostavljanjem da znamo što je najbolje u svakoj situaciji”. Trebamo vjerovati da su Božji načini najbolji načini; da će razlozi patnje postati jasni, ako ne u ovome životu, onda će biti kada uđemo u Božje kraljevstvo. 

U međuvremenu, Pavao nas potiče neka ”slavimo u našim patnjama, jer već znamo da patnja stvara ustrajnost, opstajanje, karakter, a karakter nadu ”koja ne posramljuje”. Nakon svega, ”Božja ljubav mora biti izlivena u naša srca kroz Duha Svetoga”. (Rimljanima 5, 3-5) 

Kultovi duhovnog iscjeljenja 

”Iscjeliteljski duh” stavlja veliki, čak i ekskluzivan naglasak na liječenje ili sprječavanje korištenjem ne-medicinskih načina za tjelesne ili duhovne tegobe, na koje se često gleda kao na manifestacije zla. Takav kult može biti usredotočen na osobu, hram ili mjesto. 

Iscjelitelji ponekad operiraju unutar ”kulturne niše”, unutar utemeljene religije. Vođe kultova su emocionalno manipulativni i mogu biti tjelesni, financijski i seksualni zlostavljači. Oni vade biblijske stihove iz konteksta. Za vrijeme pandemije, kada se ljudi boje, vjerojatnije je da će kultovi rasti. 

Vođa postaje snažan u moći i po mogućnosti u bogatstvu. Kršćani uvijek trebaju ispitati tvrdnje crkvenih vođa nasuprot istini Biblije, uz pomoć Duha, s iskrenošću, ali osjetljivošću prema onima koji su zahvaćeni takvim kultovima. Crkveni starješine trebaju koristiti biblijsko znanje i duhovno razlikovanje kako bi doprinijeli tomu da pastor nastavi propovijedati evanđelje, bez dodavanja ili oduzimanja išta od biblijskih istina. 

Patnja i iscjeljenje 

Ponekad nas Otac ”uči više i privlači nas bliže k sebi kada hodamo mračnim kilometrima patnje”. Možda će tegoba ostati. Ipak, bolest može postati dar za neizravno iscjeljenje. Posjedovanje iskrene vjere usred patnje vodi druge prema iscjeliteljskom odnosu s Ocem. 

Natprirodna izdržljivost kroz bolest ili invaliditet ponekad će nadahnuti nevjernike da se pitaju postoji li nešto bolje od postojanja bez boli. Kao uvijek, Bog vodi takve ljude prema sebi, no čak i oni bez darova duhovnog iscjeljenja mogu biti upotrijebljeni da prijatelje i obitelji pomire s Velikim Iscjeliteljem. 

Autorica: Candice Lucey; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Christianity.com

PROČITAJTE JOŠ: