«Oni, saslušavši kralja, pođoše. I gle! Zvijezda koju vidješe na njezinu izlasku išla je pred njima dok se ne zaustavi nad mjestom gdje bijaše dijete.» (Matej 2,9)

Poznati filozof Kant je rekao da u svemiru postoje dva čuda: «Prirodni zakoni u srcu čovjeka i zvijezde gore na nebu.»

Za seoskog mladića zvijezde na nebu nisu ništa drugo, nego male svjetiljke koje slobodno plivaju po beskrajnom prostranstvu. Za mislioca, čovjeka nauke, zvijezde predstavljaju, svaka od njih, neizmjerno velika nebeska tijela, stotinu tisuća i milijuna puta veća od zemlje. To su veliki svjetovi, koji se sastoje od mnogih drugih tijela, koja se vrte jedna oko drugih.

Božja Riječ – Biblija, podsjeća na zvijezde, da bi ukazala na veličinu Tvorca i Njegovu stvaralačku moć. «Zar Bog nije u visini nebeskoj i zar zvijezdama tjeme on ne vidi?» uzviknuo je Job. (Job 22,12).

Job hoće kazati: da, ako ti pogledaš na zvijezde, tada ćeš shvatiti kako je neizmjerno velik svemir, a Bog je još neizmjernije veći, jer je Bog iznad svakog svog stvorenja.

U našem se tekstu ne govori, o bilo kakvoj zvijezdi, kao jednoj između nebeskih planeta, već o jednoj posebnoj zvijezdi koja je imala posebno značenje i zadaću.

Neki istraživači žele dokazati kako je to bila neka od običnih kometa, koja se te godine trebala pojaviti.

Za nas, to niti nema neki značaj, je li to bila kometa ili posebno nebesko tijelo, koje je Bog stvorio za te dane i za tu zadaću.

Mi vjerujemo da je Bog, koji je stvorio cijeli svemir i sve zvijezde, mogao je odrediti vrijeme rođenja Isusa Krista i s tim uskladiti stvaranje neke komete ili stvoriti posebnu zvijezdu ili pojavu sličnu zvijezdi za taj specijalni cilj i događaj.

Za Boga je sve to jednako lagano.

No, nas interesira duhovno značenje Betlehemske zvijezde.

Kakvo je bilo značenje te zvijezde?

Ta je zvijezda bila voditeljica ka Kristu

Davno je poznato kako je zvijezda igrala ulogu ukazivanja puta. Posebna zvijezda, koja je bila voditeljica puta je Polarna zvijezda.

U staro vrijeme, dok ljudi još nisu otkrili kompas, moreplovci na morima i putnici u pustinji rukovodili su se u svojim pothvatima, gledajući na Polarnu zvijezdu. Rukovođenje prema Polarnoj zvijezdi izbavljalo ih je od opasnih lutanja i dovodilo ih u sigurno pristanište i mirna obitavališta.

Kako je jednom to isto značenje ispunila Betlehemska zvijezda?

Ona je izbavila mudrace od opasnih lutanja i dovela ih do jasala gdje je bio Isus Krist.
U duhovnom životu imamo takvu zvijezdu – voditeljicu. O tome, gdje je ona, i kako je možemo naći, govori  nam apostol Petar:

«Vi dobro činite što upirete u nj pogled kao u svjetiljku koja svijetli u tamnome mjestu dok ne osvane dan i dok se ne pomoli Danica vašim srcima.» (2. Petrova 1,19).

Pod proročkom riječju – mi trebamo razumjeti Božju Riječ. Mudraci su se najprije udubili u proročanstvo i saznali da se treba roditi Kralj Judejski i tog su časa vidjeli zvijezdu, koja ih je dovela do mjesta, gdje je bio rođen Isus.

Baš tako, ako čovjek u naše vrijeme želi naći zvijezdu kao putokaz do Isusa Krista, on se treba udubiti u Božju Riječ – Bibliju.

Kako Biblija – kao putokazna zvijezda dovodi dušu čovjeka k Isusu Kristu?

Možemo reći, kako se to događa na različite načine:

– Kao prvi slučaj možemo navesti – to je onda kada se čovjek nalazi u zabludi. Čovjek želi i traži istinu, koja bi mu dala mir i spokoj, pa pođe u jednom pravcu, ali dolazi do ćorsokaka. Čovjek tada mijenja pravac, ali dolazi do propasti i na kraju se zaustavi i vidi kako je izgubljen. Tek tada kada shvati da je izgubljen, čovjek traži Bibliju, kada se uvjeri kako ne zna put do mira svojoj duši.

– Kao drugi slučaj je najčešće stanje čovjeka – kada ga zadesi neka teška bolest. Čovjek osjeća, da se u njemu nalazi bolest duše. Ta bolest nije ništa drugo, nego duhovna guba, tj. neka pogubna strast, neki grijeh. Što čovjek živi dulje, to ga taj grijeh više ovladava. Čovjek primjenjuje jedno sredstvo – ne pomaže, pa drugo sredstvo – opet ne pomaže i tako dalje. Tada čovjek pogleda u Božju Riječ i ona mu pokaže, kao zvijezda, na Isusa Krista, uvjerava ga, da ga jedino Isus može izliječiti.

– Treći slučaj, kada čovjeka zadese životne bure i nevolje. U našem životu, a naročito, u posljednje vrijeme, kod ljudi se pojavljuju različite bure života. Tu su obiteljski problemi – svađe, razdori, srušeni ili upropašteni domovi i životi. Pred našim očima se redaju tisuće ljudi koji su bili bogati, osiromašili su preko noći. Mnogi uvaženi ljudi postaju propalice, alkoholičari ili drugo. Takve drame vidimo svuda oko nas. Čovjeku je teško podnijeti takav stres i užas. Čovjek se okreće za pomoć svojim prijašnjim prijateljima, ali jao – susreće hladne poglede, prijatelji što su bili u njegovoj snazi i bogatstvu, prestaju biti prijatelji kada čovjek padne u ponor. Tada čovjek dobije Bibliju od slučajnog prolaznika, počne je čitati i vidi jasno svijetlo zvijezde, koja mu ukazuje put na Krista.

– Četvrti slučaj za čovjeka – može biti njegova smrt. Čovjek osjeća kako mu se smrt približava. Možda se radi o tjelesnoj smrti. Ali još je gore, kada se radi o smrti ne raskajane duše, jer Biblija kaže – « Plaća za grijeh je smrt.» U vatri duševnih trzavica i užasa, čovjek gubi nadu i kao da se sprema za neizbježnu pogibao. Ali njegovoj postelji dolazi krotka posjetiteljica ili posjetitelj i pita: «Poznate li Isusa? Želite li čuti o Isusu?» Drhtavim glasom čovjek pokazuje želju. Zatim sluša, kako mu se čita: « Da, Sin Čovječji je došao da traži i spasi što je izgubljeno.» (Luka 19,10). Kroz te riječi svjetlo zvijezde ulazi u njegovo srce. On vidi Isusa Krista, koji ga ljubi. Čovjek šapće molitvu pokajanja i smiješak radosti žari njegovo lice.

Na taj su način, toliki milijuni zalutalih ljudi; bolesnih, uzbuđenih, koji su se nalazili u sumraku života pred smrt, našli su Isusa preko zvijezde Božje Riječi!

Betlehemska zvijezda, osim što je bila putokaz ona je i svijetlila, ili da ispravnije kažemo, ona je baš time bila putokaz što je svijetlila. Baš je takvo djelovanje Božje Riječi. U srcima ljudi; zalutalih, bolesnih, skrhanih grijehom koji ginu, uvijek se nalazi tama i mrak, brige i očaj. Kada se čovjek pod teretom teških doživljaja obraća Božjoj Riječi, tada u njegovo srce proniče zraka svijetla, nade i vjere, i sav se unutarnji hram obasjava.
Takvi ljudi dalje hode u svijetlu i krv Gospoda Isusa Krista ih očišćava od svakoga grijeha. (1. Ivanova 1,7).

To se svijetlo ispoljava neograničenom životnom radošću spasenja.

«Oni, saslušavši kralja, pođoše. I gle! Zvijezda koju vidješe na njezinu izlasku išla je pred njima dok se ne zaustavi nad mjestom gdje bijaše dijete.» (Matej 2,9)

Kako su bili radosni mudraci koji su slijedili putokaznu zvijezdu i došli Isusu Kristu?

Treba zapaziti, da je u vrijeme mudraca, bilo mnogo dugih ljudi koji nisu vidjeli tu zvijezdu, ili koji su je vidjeli, a da na nju nisu obraćali pažnju i nisu došli Kristu.

Kako su sretni oni ljudi koji su kroz putokaznu zvijezdu Božje Riječi došli Kristu iz pustoši zabluda, sa odra bolesti, iz udara životnih bura i nevolja, iz zagrljaja smrti. Kakva je to radost, kada se čovjek nađe na stazi vječnoga blaženstva?

Ali,  nažalost, ima mnogo duša u svijetu, koje zaobilaze Božju Riječ i nikako ne vide, ili ne žele vidjeti tu putokaznu zvijezdu, koja vodi k Isusu Kristu. Takvi su ljudi slični barki, koja plovi po moru bez putokazne zvijezde. Takvoj lađi prijeti pličina, podvodni grebeni i pogibao. Oni su slični putnicima, koji se ne žele pouzdati u putokaznu zvijezdu ili je ne vide i ginu u vrućem pijesku pustinje.

Mnogo je, nažalost, ljudi koji provedu cijeli svoj zemaljski život bez putokazne zvijezde i završavaju u propasti ponora grijeha. Dragi prijatelju, kakvom putniku si ti sličan ili slična? Imaš li ti putokaznu zvijezdu?

U duhovnom životu postoje i druge zvijezde koje vode ljude Kristu. To je život Božje djece. Apostol Pavao piše:
«Da budete besprijekorni i čisti, neporočna djeca Božja usred nastranog i pokvarenog naraštaja, u kojem svijetlite kao zvijezde u svemiru.» (Filipljanima 2,15).

Ili isti apostol Pavao poistovjećuje naš život s Božjom Riječi:
«Vi ste naša preporuka upisana u našim srcima koju poznaju i čitaju svi ljudi. Očito je da ste vi pismo Kristovo, sastavljeno našom skrbi, napisano ne crnilom, nego Duhom Boga živoga, ne na pločama od kamena, nego na pločama tjelesnim – u srcima.» (2. Korinćanima 3,3).

Život svakog Božjeg djeteta, ako on ili ona živi suglasno Kristovim zapovijedima, jest svjetlo i zvijezda. Zašto? Zato, da bi ljudi, vidjevši njihova djela slavili Oca nebeskog. (Matej 5,16).

Riječi i život vjernog čovjeka su slični zvijezdi, koja ukazuje put Ocu, Sinu i Duhu Svetome. Tako je Andrija bio putokazna zvijezda Isusu za Petra; Filip za Natanaela itd.

Netko je bio putokazna zvijezda do Krista za tebe ili je sada kroz ovu poruku. Za koga si ti putokazna zvijezda?
Takvo vođenje na pravi put je moguće samo pod jednim uvjetom, ako Božje dijete živi stvaran duhovan život; u miru, ljubavi, jedinstvu i svetosti. Ako je obratno, ako ne žive po Božjim zapovijedima, ako ljube svijet, i ono što je u svijetu, tada oni ne mogu voditi duše Kristu, nego će ih odvraćati od Krista. Oni će tada biti samo neka tamna tijela, ali ne i zvijezde.

Dragi brate i sestro! Jesi li ti putokazna zvijezda koja vodi ljude k Isusu?
Budimo putokazne zvijezde! Kakva je to čast! Kakva je to radost i blagoslov!

Betlehemska se zvijezda zaustavila nad mjestom, gdje je bio Isus Krist. I dalje je vjerojatno prestala svijetliti. Zašto? Zato što je u Betlehemskoj štalici zasjala druga zvijezda:
«Ja, Isus, poslah svoga anđela da vam posvjedoči ovo o crkvama. Ja sam ‘ Izdanak’ i potomak Davidov, sjajna zvijezda Danica!» (Otkrivenje 22,16).
Tako govori Gospod.
Isus Krist je zvijezda koja dovodi čovjeka k Ocu. Isus dovodi Crkvu u Nebesko kraljevstvo.
Kuda Isus vodi čovječanstvo? K vječnim ciljevima radi kojih postoji sva tvar i sva stvorenja, a posebno:

K MIRU

U noći Božića pjevala se velika pjesma:
« Na zemlji mir ljudima koje ljubi». (Luka 2,14).
Samo Isus Krist može dovesti svakog čovjeka k miru i pomiriti ga sa Stvoriteljem, protiv kojeg se buni. Samo Krist može dovesti sve ljude k miru da prestanu svi ratovi i neprijateljstva.
Kada čovječanstvo ostavi sve zablude i izabere Krista za putokaz, tada će nastati predskazano vrijeme:
«On će biti sudac narodima, mnogim će suditi plemenima, koji će mačeve prekovati u plugove a koplja u srpove. Neće više narod dizati mača protiv naroda nit će više učit ratovanju.» (Izaija 2,4).
K takvom stanju čovječanstvo može doći samo kroz Isusa Krista kroz nikoga drugog.

K ISTINI

U razgovoru s Isusom Pilat je pitao:
« Što je istina? (Ivan 18,36). Tada Isus nije Pilatu odgovorio, ali, dan prije u razgovoru s učenicima, Isus je rekao:
« Ja sam Istina». (Ivan14,16).
Te riječi, prije svega označavaju, da je Isus put k poznanju Istine, o Izvoru života, o Bogu. Isus daje ljudima to, što im ne mogu dati nikakvi filozofi ili bilo tko drugi na svijetu.
Isus dovodi ljude k pravilnom značenju Istine o Izvoru života, o Bogu, a posebno o naravi Boga: (Bog je Duh, Bog je ljubav itd.), o Njegovom stvaranju, o Njegovom Očinstvu, o vječnom životu, o besmrtnosti duše, o novom nebu i novoj zemlji itd. I još više, Isus Krist je utjelovljenje te Istine:
« Riječ je tijelom postala.» (Ivan 1,14).

K OCU

Isus je rekao:  Ja sam PUT …, nitko ne dolazi k Ocu osim po meni.» (Ivan 14,5).

K VJEČNOJ SREĆI

«Idem da vam pripravim mjesto! Kad odem te vam pripravim mjesto, vratit ću se da vas uzmem k sebi i da vi budete gdje sam ja.» (Ivan 14,2-3).
Mjesto, o kojem Isus govori, je stanovanje u domu Njegova Oca. To je mjesto vječne radosti, o kojem je pisano:
« Ono što oko nije vidjelo, što uho nije čulo; na što ljudsko srce nije pomislilo; to je Bog pripravio onima koji ga ljube.» (1. Korinćanima 2,9).

K POBJEDI

Odavno se vodi borba između dobra i zla, između pravde i nepravde. Ta se borba osjeća na svim krajevima zemlje, za cijelo čovječanstvo i donosi nam mnogo briga, straha i muke. Ljudi klecaju pod teretom te borbe i često izdišu, očekujući pobjedu.

Što se tiče vjerujućih ta se borba odražava kod njih kao borba tijela i duha:
«Jer tijelo žudi protiv duha, a duh protiv tijela.» (Galaćanima 5,17).

To je vrlo uporna i teška borba. Nekada izgleda, kao da tijelo dobiva bitku, kao da valovi zapljuskuju naš život i izgleda da sve vodi ništavilu.

Kada dođe takvo vrijeme, dobro je gledati na putokaznu zvijezdu Danicu.
Kada u nju upravimo pogled biti će nam jasan put k pobjedi; put posvećenja, put svjetlosti, put ispunjenja Svetim Duhom i tada ćemo čuti poklik:
«Ali, ohrabrite se: Ja sam pobijedio svijet.» (Ivan 16,33).

Božji narode, podignimo naš pogled k putokaznoj zvijezdi i slijedimo njeno vodstvo. Ne spuštajmo pogled na zemlju, ne sakrivajmo naše oči, ne dozvolimo da nas kratkotrajno blještavilo svijeta zavede. Budimo kao mudraci, koji su gledali samo na zvijezdu.

Dozvolimo da nas naša Zvijezda – Isus Krist – naša putokazna zvijezda konačno odvede do pobjede – u našu obećanu zemlju, u našu domovinu u grad, kojemu je Tvorac Bog.
Dozvolimo da nam Božja Riječ bude putokazna zvijezda.
Dozvolimo da Isus Krist bude ta zvijezda Danica, koja nas vodi Ocu.

Budimo i mi ta svijetla usred nastranog i pokvarenog naraštaja u kojem trebamo svijetliti kao zvijezda u svemiru (Filipljanima 2,15).