Dva znaka istinski zle osobe

zla osoba
Foto: Pixabay

Psalmist opisuje dvije strane karaktera opakih ljudi u Psalmu 10,2-11. Strukturno je svaki opis dug pet stihova, a završava unutarnjim mislima nepravednog tlačitelja: „U srcu svome reče“ (10,6. 11). Dvije riječi sažimaju te zle tlačitelje: arogantni i agresivni. Njihov ponos i nasilje čine katastrofu svakome tko im stoji na putu.

Arogantni

Prvo, zli tlačitelji su arogantni. Problem koji uzrokuju proizlazi iz toga što se smatraju važni.

„U svojoj oholosti opaki progoni uboga; neka se oni uhvate u spletke koje su sami smislili“ (10,2).

Odakle dolazi taj uvredljiv ponos? Jer zaboravljaju jedno, i bogate i siromašne stvorio je Bog. Nismo se sami napravili. Nismo odabrali obitelj u kojoj ćemo biti rođeni, kao ni mogućnosti koje smo dobili. Nismo odlučiti koliko ćemo biti inteligentni, koliko ćemo biti mudri, koliko ćemo biti motivirani. Sve je to iz Božje ruke. Autor Izreka kaže: „Bogataš i siromah se susreću; svima je tvorac GOSPODIN“ (Izreke 22,2). Opaki to zaboravljaju. Vole se vidjeti kao vlastiti tvorci, kao da su morski psi stvoreni da plivaju ​​na vrhu hranidbenog lanca. Ovaj ponos je u svojoj srži Darwinov – opstanak najjačih koji u blatu gazi siromašne. I u svojoj aroganciji misle da Bog nikada neće učiniti ništa. Nemaju ništa osim prijezira prema Bogu i ruganje na svaku ideju o sudu.

Ustvari, oni ne štuju Boga. Oni obožavaju sebe.

„Jer opaki se hvasta željom svoga srca, i blagoslivlja gramzljivca, koga GOSPODIN prezire. Opaki, u uznositosti svoga lica, neće tragati za Bogom; nema Boga ni u jednoj od njegovih misli“ (10,3-4).

Riječ „jer“ (s. 3) nam govori zašto zli progone siromašne. Tlače siromašne i nemoćne, jer su prije svega u pobuni protiv Boga.

Što znači hvaliti se u svojim željama? To je neobičan izraz. Opaki su ponosni na svoje želje. Njihove žudnje su vrlina. Uostalom, ne uspijevaju li zbog svoje volje za pobjedom? Njihova pohlepa ih je dovela tu gdje jesu.

Jedna od najmoćnijih ilustracija toga došla je iz filma Wall Street (1987.) redatelja Olivera Stone. Glavni lik, Gordon Gekko, nastao je po uzoru na trgovce nadmoćnih sposobnosti koji su vodili financijska tržišta kao upravitelji svemira. U jednoj poznatoj sceni, Gekko održava govor nervoznim dioničarima korporacije Teldar Paper.

„U nedostatku bolje riječi, pohlepa je dobra. Pohlepa je ispravna. Pohlepa funkcionira. Pohlepa razjašnjava, sječe i grabi, a to je bit evolucijskog duha. Pohlepa u svim svojim oblicima – pohlepa za životom, za novcem, ljubavi, znanjem – označila je uzlazni val čovječanstva. I pohlepa, zapamtite moje riječi, neće spasiti samo Teldar Paper, nego i tu drugu skršenu korporaciju zvanu SAD.“

Ovaj citat je pogodio u srž. Duh materijalizma izjavljuje da je pohlepa vrlina, da je pohlepa zapravo temelj uspjeha. To je mentalni sklop muškarca ili žene koji se hvali željama svoje duše. Hvale se jer vjeruju da nikada nije dovoljno, nikada ne treba biti zadovoljan, uvijek treba željeti više. I u njihovoj pohlepi gaze siromašne kako bi zadobili ono što žele.

Vidljivo je da se ti zli muškarci i žene odriču Boga i njegova osobnog imena, Jahve („Gospodin“, s. 3). To znači da ti tlačitelji nisu bili stranci, već Izraelci koji svjesno odbacuju Boga Izraela. U svojoj su pohlepi voljeli novac i imetak više nego Boga. U svojoj oholosti ga nisu tražili. Na kraju su negirali da Bog uopće postoji.

Pohlepa i ponos i danas može odvratiti vaše srce daleko od Boga. Možda ste odrasli poznajući Bibliju, ali živite za sebe. Isus je rekao: „Jer kakva je korist čovjeku ako dobije sav svijet, a izgubi svoju dušu?“ (Marko 8,36). Opaki se hvale u svojim željama, ali Biblija kaže: „Tko se hvali, u Gospodinu neka se hvali“ (1. Kor 1,31).

Možda ćete pretpostaviti da će nekoga tko otvoreno odbacuje Boga udariti grom. Ali ateisti često prosperiraju. Ljudi koji su predani prikupljanju novca često se obogaćuju. A zato što su se rugali Bogu i svejedno bili uspješni, njihova arogancija raste. Pretpostavljaju da su sigurno nepobjedivi.

„Puti su mu za sve vrijeme uspješni, sudovi tvoji odveć daleko od njega, na sve neprijatelje svoje odmahuje“ (10,5).

Zato što je bogat, uvjeren je da mu nitko ništa ne može. Ima najnoviju tehnologiju; vozi novog Aston Martina; ide na najbolji odmor; nosi novu odjeću. Uspjeh mu je oslijepio vid na Božji sud – to je previsoko za njega.

Evo što misli u svom srcu:

„U srcu svome reče: Neću se pokolebati, jer me zlo neće snaći nikada“ (10,6).

Opak čovjek je istinski prevaren. Misli da blagoslovi koje Bog čuva za pobožne pripadaju njemu! Besprijekoran čovjek je taj koji se neće pokolebati (Psalam 15,5; 16,8), ali zli „su kao pljeva koju vjetar odnosi“ (Psalam 1,4). Opaki misle da mogu postaviti svoju djecu da napreduju nakon njih. Mogu ih staviti u prave škole, upoznati s pravim ljudima i uliti im povjerenje da će se pobrinuti za njih. No, Biblija kaže da će „naraštaj čestitih biti blagoslovljen“ (Psalam 112,2). U svojoj oholosti bezbožnik vjeruje u laž.

Agresivni

Opak čovjek nije samo arogantan i ponosan, već agresivan i nasilan. Ovo je drugi dio opisa psalmista.

Prvo, njegove riječi su nasilne.

„Usta njegova su puna kletve, lukavstva i prijevare: pod jezikom njegovim je zloća i ispraznost“ (10,7).

U ljeto 2012. godine, sjeveroistočna Oklahoma je bila lako zapaljiva nakon tjedana suše i utrostručenih temperatura. Dana 2. kolovoza požar je u okrugu Creek County zapalio 58.500 jutara, uništio 376 kuća i ostavio na stotine ljudi bez krova nad glavom. Ispostavilo se da je požar prouzročila jedna cigareta. Riječi opakih su kao iskra koja potpiruje nasilje.

Ustvari, grijesi jezika su najčešći oblik nasilja u psalmima. C. S. Lewis primjećuje:

„Kad sam počeo čitati, pomalo me iznenadilo; očekivao sam da je u to doba više zla i nasilja učinjeno nožem, palicom i krijesom, nego govorom. No, u stvarnosti psalmist najčešće spominje ovo zlo, koje dijeli najciviliziranija društva… To vidimo kroz čitave psalme. Neprestano se čuje šaptanje, prenošenje, laganje, prigovaranje, laskanje i kruženje glasina. Nisu potrebna povijesna podešavanja, to je svijet kakvog poznajemo.“

Zlo se najčešće pokazuje u verbalnom nasilju. Zapravo, apostol Pavao citira Psalam 10,7 pokazujući da su svi, Židovi i pogani, podjednako pod vlašću grijeha (Rimljanima 3,14). I Jakov kaže:

„A jezik je oganj, svijet nepravde. Tako je jezik postavljen među našim udovima: kalja cijelo tijelo te, zapaljen od pakla, zapaljuje i kotač života“ (Jakovljeva 3,6).

A od nasilnog srca dolaze nasilni postupci.

„Sjedi u seoskim skrovištima; na tajnim mjestima ubija on nedužna: oči njegove vrebaju uboga. Potajice leži u zasjedi kao lav u svojoj špilji: leži u zasjedi da zgrabi uboga, kada ga u svoju mrežu uvuče. Zguri se on, i unizi se, da ubogi padne od snage njegove“ (10,8-10).

Zli čovjek je opasan. Vreba nedužne. Ne obavlja svoj posao u gradovima gdje bi mogao biti uhvaćen, nego radije lovi u selima gdje ljudi vjeruju jedni drugima i noću ne zaključavaju svoja vrata. Oči mu potajice promatraju žrtve. Vreba. Skriva svoju mrežu. Bog pomaže čovjeku kojeg hvata jer ne samo da je opasan, već je i nemilosrdan. Nije mu nimalo stalo do ljudi koje napada, bilo da su dobri ili loši, imaju li obitelji koje ovise o njima ili nemaju.

Zašto napada siromašne? Prvo, njegovo srce je pokvareno. Isus je rekao: „Ta iz obilja srca usta govore“ (Matej 12,34). Njegove riječi su pune „kletve i… prijevare“ (10,7), jer mu je srce puno kletve i prijevare. Njegova sama priroda je koristiti moć koju ima i iskorištavati druge.

Siromašni su također lake žrtve. Siromah nema veze; one koji će se ići boriti se za njega? Siromah možda ne zna svoja prava. Ako je imigrant, mogao bi se stidjeti toga što ne govori dobro engleski, i možda nema pouzdanja da ustane sam za sebe. Ubogu ženu će vjerojatno zaplašiti i ušutkati. Ako zatrudni, možda će ju nagovoriti na pobačaj. Siromašni ne mogu angažirati odvjetnika, pogotovo ne onoga koji se bori za velike korporacije. Siromah nema vezu u Gradskoj vijećnici koja dolazi od posjedovanja poslovne tvrtke i pružanja radnih mjesta u zajednici. Siromašni su lak plijen za opake. To je razlog zašto nam Biblija zapovijeda da se „zauzimamo za parnicu siromahu i potrebitome“ (Izreke 31,9).

Na kraju on tlači siromaha, jer misli da ga nitko neće pozvati na odgovornost. Stih 11 nam govori njegove misli.

„U srcu svome reče: Bog je zaboravio: sakrio je lice svoje; neće on to nikada vidjeti.“

Arogantnost zlih se izražava u nepravdi, ali je korijen njihovog problema krajnje ignoriranje Gospodina. Više ne osjećaju nikakvu odgovornost prema Bogu. Misle da ih Bog nije spriječio, zato što ili ne zna ili ga nije briga. Tako da si zli daju slobodu za nasilje u svom srcu.

Ustvari, jako su pogrešno protumačili Božju tišinu. Bog nije zaboravan i nije nemaran. Umjesto toga, Bog je strpljiv i dobar prema grešnicima, daje nam svaku priliku da se okrenemo od svojih grijeha i pokajemo. Pismo nas upozorava da ne izvlačimo pogrešan zaključak kada je Bog strpljiv s našim grijehom.

„Ili prezireš bogatstvo njegove dobrostivosti i uzdržljivosti i strpljivosti ne znajući da te dobrostivost Božja vodi k pokajanju? Nego tvrdokornošću svojom i neraskajanošću srca zgrćeš na se gnjev za dan gnjeva i objavljenja pravedna suda Božjega“ (Rimljanima 2,4-5).

Ako vas Bog ne zaustavi ili kazni kada griješite, nemojte misliti da to znači da ne zna ili ga nije briga. Bog je dobar i strpljiv, i daje vam svaku priliku da se odreknete svog grijeha. Opaki zamjenjuju Božju strpljivost za nemar. Vjernici prepoznaju Božju dobrotu i trče k njemu.

Autor: James Johnston; Prijevod: Vesna L.; Izvor: Crosswalk.com