Dvije stvari o seksu koje trebamo naučiti našu djecu
Foto: Maxpixel

Prošlog smo proljeća suprug i ja sudjelovali u panel raspravi na temu problema seksualnosti i roditeljstva. Tijekom razgovora, izrekla sam dvije stvari za koje smatram da su jako važne kada s našom djecom razgovaramo o seksu.

Prvo, od najranije dobi ih trebamo učiti da su informacije koje im prijatelji dostavljaju pogrešne. Drugo, nije stvar u djevičanstvu, nego u čistoći.

Puno prije nego smo sa svojom djecom počeli razgovarati o seksu, ohrabrivali smo ih da nam uvijek otvoreno govore o svemu što im prijatelji kažu. Tada bismo im mogli reći jesu li im prijatelji dali točne informacije ili ne. Mi smo jako otvorena obitelj i volimo razgovarati te nam naša djeca rado sve govore.

PROČITAJTE: Kako izbjeći grijeh bluda?

Većina stvari za koje su rekli da su im prijatelji govorili je, gotovo bez iznimke, netočna. Do sada je to postala obiteljska šala. Ovaj smo pristup započeli jako rano te se nadamo da će se nastaviti kada nam djeca postanu tinejdžeri i odrasle osobe.

Sada smo, svojoj starijoj djeci, počeli govoriti da njihovi prijatelji većinom nisu u pravu kada je riječ o seksu. Čini se da nam vjeruju jer smo mi bili u pravu u vezi raznih tema jako puno puta tijekom godina.

Još jedna napomena o tim problematičnim prijateljstvima; na popis definitivno trebamo uključiti Google. Dva su razloga za to. Internet može dati znanstveno ili biblijski utemeljene činjenice – ali ne nužno.

Mladi ljudi imaju problema s razabiranjem izvora koji se javljaju na internetu. Ujedno, pronalaženje pornografije na Googleu je udaljeno samo 1 sekundu, doslovno. Internet nije naš prijatelj kada je riječ o seksualnoj edukaciji.

PROČITAJTE: Može li se uspješno održati predbračna čistoća?

Kultiviranje nepovjerenja prema informacijama koje dolaze od prijatelja je nešto što radimo od najmanje dobi, prije nego uopće počnemo razmišljati o razgovoru o seksu s našom djecom. No, kada počnemo razgovarati o seksu trebamo početi okretati upravljač što dalje od djevičanstva – koje je tradicionalan način razgovaranja o seksu i braku – te razgovor trebamo usmjeriti prema čistoći.

Djevičanstvo je povezano uz događaj. Gubljenje djevičanstva može biti prošli ili budući događaj, ali je to događaj koji se dogodi samo jednom. Čistoća, u drugu ruku, je stanje življenja. Bez obzira na našu prošlost, zbog Isusa, čistoća je moguća u sadašnjosti i budućnosti.

Pavao misli na čistoću kada kaže da nastavimo dalje. Isus misli na čistoću kada preljubnici kaže da više ne griješi. Djevičanstvo nas može iznevjeriti, ali nam je čistoća uvijek dostupna.

Naše djevičanstvo nije preduvjet za brak. Bogu je važnije živimo li mi u čistoći nego ulazimo li u brak kao djevci/djevice. Naravno, ako ste djevac/djevica, Bog želi da takvi ostanete do braka. No ako se pokajete za svoju seksualnu nemoralnost, ako ju ispovjedite i ako vam je oproštena, oni ti određeni grijesi više nisu važni. Mi – i naša djeca – smo sada čisti.

Nemojmo razgovarati o djevičanstvu ili pokušati definirati što je to točno. Umjesto toga, naučimo našu djecu da hodaju putem čistoće te se i sami na to odlučimo.

Autorica: Elizabeth Trotter; Prijevod: Ida U.; Izvor: Faithit.com