Danas se ispunilo ovo Pismo

Evanđelje dana za nedjelju, 23. siječanj 2022. godine: Danas se ispunilo ovo Pismo (Luka 1, 1-4; 4, 14-21).

Početak svetog Evanđelja po Luki

Kad već mnogi poduzeše sastaviti izvješće o događajima koji se ispuniše među nama – kako nam to predadoše oni koji od početka bijahu očevici i sluge Riječi – pošto sam sve, od početka, pomno ispitao, naumih i ja tebi, vrli Teofile, sve po redu napisati da se tako osvjedočiš o pouzdanosti svega u čemu si poučen.

U ono vrijeme: Isus se u snazi Duha vrati u Galileju te glas o njemu puče po svoj okolici. I slavljen od sviju, naučavaše po njihovim sinagogama.

I dođe u Nazaret, gdje bijaše othranjen. I uđe po svom običaju na dan subotni u sinagogu te ustane čitati. Pruže mu Knjigu proroka Izaije. On razvije knjigu i nađe mjesto gdje stoji napisano:

»Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje.«

Tada savi knjigu, vrati je poslužitelju i sjede. Oči sviju u sinagogi bijahu uprte u njega. On im progovori: »Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima.« (Luka 1, 1-4; 4, 14-21)

VIDI OVO: Evanđelist Luka: 5 važnih stvari koje trebamo znati o njemu

Evanđelje dana – komentar

U svojem proslovu, Luka se pokazuje kao povjesničar. Opisuje izvore do kojih je mogao doći i metodu koju je slijedio. Zatim objašnjava svrhu pisanja. S ljudskog motrišta, imao je dvije vrste izvora – pisane prikaze Kristova života i usmena izvješća onih koji su bili očevici događaja u Njegovu životu.

Pisani se prikazi opisuju u stihu 1: Kad već mnogi poduzeše sastaviti izvješće o događajima koji se ispuniše među nama… Ne znamo tko su bili ti pisci. Možda su među njima bili Matej i Marko, ali ni jedan od ostalih nije bio nadahnut. (Ivan je pisao kasnije)

Luka se oslanjao i na usmena izvješća onih koji od početka bijahu očevici i podložnici Riječi. Luka ne tvrdi za sebe da je očevidac, nego je razgovarao s onima koji su to bili. Te drugove našeg Gospodina opisuje kao očevice i sluge Riječi. Riječ rabi za Kristove ime, baš kao što to čini Ivan u svojem evanđelju. Početak ovdje znači početak kršćanskog razdoblja koje je najavio Ivan Krstitelj. Ni činjenica da je Luka koristio pisane i usmene prikaze ne opovrgava verbalno nadahnuće onoga što je napisao. To jednostavno znači da ga je pri izboru i raspoređivanju njegove građe vodio Duh Sveti.

Luka ukratko izlaže svoje pobude i metodu koju je upotrijebio: pošto sam sve, od početka, pomno ispitao, naumih i ja tebi, vrli Teofile, sve po redu napisati da se tako osvjedočiš o pouzdanosti svega u čemu si poučen. Što se, dakle, pobude tiče, jednostavno kaže naumih ja tebi. Na ljudskoj razini, svi su prešutno slagali da on treba napisati evanđelje. Mi, naravno, znamo da je s tom ljudskom odlukom bila neobično pomiješana božanska prisila.

U pogledu metode, najprije je pratio kako je sve teklo od početka, a zatim sve to redom bilježio. Njegova zadaća je uključivala pomnjivo, znanstveno istraživanje tijeka zbivanja u životu našega Spasitelja.

Luka je provjerio točnost svojih izvora, odbacio sve što nije povijesno istinito i duhovno relevantno, a potom svoju građu sastavio redoslijedom koji danas poznajemo. Kad Luka kaže da je se po redu napisao, ne misli uvijek na vremenski slijed. Događaji u ovom evanđelju ne izlažu se uvijek redoslijedom kojim su se zbili. Redoslijed je prije moralni ili duhovni, to jest događaji su poredani prema temi i moralnoj pouci a ne vremenskoj.

Iako su ovo evanđelje i knjiga Djela upućeni Teofilu, o njemu znamo začuđujuće malo. Njegov naslov “vrli” ili “preuzvišeni” upućuje na to da je vio vladin službenik. Njegovo ime znači Božji prijatelj. Vjerojatno je bio kršćanin na časnom i odgovornom položaju u stranoj službi Rimskoga Carstva.

Lukina je nakana bila dati Teofilu pisani prikaz koji će potvrditi pouzdanost svega što su ga učili u životu i poslanju Gospodina Isusa. Pisana će poruka osigurati točnost jer će biti zaštićena od pogrešaka neprestana usmenog prenošenja.

I tako nam stihovi 1-4 daju kratak no ipak rasvjetljujući prikaz ljudskih okolnosti pod kojima je napisana ova knjiga Biblije. Znamo da je Luka pisao po nadahnuću. To ovdje ne navodi, osim ako to ne podrazumijeva u riječima od početka (st. 1) koje se mogu prevesti i kao odozgo. (prema “Komentaru Novoga zavjeta”, autora Williama McDonalda)

Kratka molitva uz današnje Evanđelje

Svemogući i vječni Bože, Gospodaru povijesti, zahvaljujemo Ti što si nadahnuo svoga slugu Luku da napiše evanđelje u kojem prikazuje život i službu našega Spasitelja i Gospodina Isusa Krista. Hvala Ti Isuse za Luku i za mnoge druge evanđeliste koji su napisali sve ono što si Ti htio. Hvala Ti za veliki dar Tvoje Riječi po kojoj si nam se objavio. Daj da je vjerno čitamo, proučavamo i činimo ono što u njoj stoji. U Isusovo ime, molimo, amen.