Pitanje o tome gdje smo bili prije vlastitog rođenja tiho se javi mnogima. Često se pretpostavlja da Biblija uči kako su naše duše već postojale negdje u nebu, čekajući u redu da dođu na ovaj svijet. Međutim, Sveto pismo otkriva sasvim drugačiju, dublju i puno osobniju istinu.
Ideja o prethodnom postojanju duše ne potječe iz Biblije. Unijela ju je grčka filozofija, ponajviše Platon, koji je tvrdio da duša živi prije tijela u svijetu ideja. U ranoj Crkvi teolog Origen pokušao je objasniti to učenje, no Crkva ga je na Drugom carigradskom saboru 553. godine službeno odbacila jer za njega nema nikakva utemeljenja u Pismu.
Kada su učenici u Evanđelju po Ivanu pitali Isusa je li slijepac sagriješio prije rođenja, On je potpunoma odbacio pretpostavku o grijehu u nekakvom prošlom životu te usmjerio pažnju na Božje djelo.
Mnogi stihove poput Jeremije 1,5 („Prije nego te oblikovah u majčinoj utrobi, ja te poznah“) pogrešno tumače kao dokaz preegzistencije. U izvornom hebrejskom jeziku riječ za „poznati“ (yada) označava duboku, savezničku ljubav i namjeru.
Oblikovanje u majčinoj utrobi
Bog nas nije gledao kao već stvorene duše na nekom nebeskom čekalištu, nego nas je volio i imao u svojoj misli prije nego što smo nastali. Oblikovanje se, kako piše u stihu, događa u utrobi.
Jednako tako, Psalam 139 koristi riječ golem, što znači neoblikovana masa ili zametak. Bog je vidio naše tijelo u nastajanju i imao upisane sve naše dane u svojoj knjizi dok još nijednog od njih nije bilo.
Knjiga Postanka 2,7 objašnjava sam početak: Bog je od praha zemaljskog oblikovao čovjeka i udahnuo mu dah života, čime je čovjek postao živa duša (nephesh khayah). Čovjek nema dušu kao odvojeni predmet; čovjek jest spoj tijela i Božjeg daha koji nastaje u istom trenutku.
Istina Biblije donosi dvije snažne poruke. S jedne strane, nismo postojali prije svog rođenja niti smo vječni u prošlosti. No s druge strane, nikada nismo bili nepoznati. Poslanica Efežanima 1,4 podsjeća da nas je Bog izabrao u Kristu prije postanka svijeta.
Prije nego što je bilo vremena, bili smo u Božjoj ljubavi, naumu i mislima. Vaše postojanje nije slučajnost ni splet okolnosti; vi ste ostvarenje Božje namjere stvoreni da u ovome životu objavite Njegova djela.
