Ovo je glavna svrha čovjeka: Ako je promašimo, promašili smo sve

Glavna svrha čovjeka je da proslavi Boga i da u njemu zauvijek ima zadovoljstvo.” Ako ovo promašimo, promašili smo sve.

“… sve koji se mojim zovu imenom i koje sam na svoju slavu stvorio, koje sam sazdao i načinio.” (Izaija 43,7)

Jedna od najvećih tragedija našeg postojanja vidjeti je muškarce i žene kako žive uvelim životima. Čovjek je uostalom stvoren na sliku Božju. Bio mu je namijenjen tron, a ne barska stolica. Bio je stvoren da predočava Boga, a ne da bude rob grijeha.

U odgovoru na pitanje: “Koja je glavna svrha čovjeka?” Westminsterski mali katekizam podsjeća nas ovo: “Glavna svrha čovjeka je da proslavi Boga i da u njemu zauvijek ima zadovoljstvo.” Ako ovo promašimo, promašili smo sve.

J. H. Jowett jadikuje dok shvaća da putovanje mnogih kroz godine “nije prolazak čovjeka, već više gibanje neke amebe”. Bolno mu je vidjeti ljude koji su se uludo potrošili da bi bili ništa više od “nižih službenika u trenutno postojećim poduzećima”. S bolom bilježi epitaf nekoga tko je “rođen kao čovjek, a umro kao trgovac mješovitom robom”.

F. W. H. Myers promatra čovječanstvo i piše:

Samo iste duše među ljudima dolje vidim:

Svezani umjesto pobjednici, robovi umjesto kraljevi.

Slušaju o svojoj nadi i bezrazložno se čude,

Žalosno zadovoljni stvarima oko sebe.

Kad je Watchman Nee bio mlad, ganulo ga je vidjeti kako je “čovjekov kreativni dar bio potrošen za račun jednog škrtog poslodavca. U jednoj trgovini staroga grada, u lakirskoj ulici, jedan anonimni zanatlija već je bio potrošio šest godina na izradu tri od četiri dijela paravana iz bjelogoričnog drva, rezbareći cvjetove u reljefu od prirodnog drva, bijele boje na crnoj lakiranog podlozi. Za ovo je primao plaću od osam centi dnevno, ‘bilo da je kiša, sunce, praznik ili revolucija’, kako je to rekao njegov poslodavac, uz dodatak riže, povrća i ležaja od dasaka za spavanje. Kad bi jednom stekao potrebnu vještinu za taj rad, mogao je izraditi samo dva takva paravana prije nego bi izgubio oči i živce i bio izbačen na ulicu s prosjacima”.

VIDI OVO: Koja je svrha teškoća i problema u vašem životu? Bog želi da NEŠTO naučite!

Tragičnost života danas je što ljudi ne uviđaju onaj poziv odozgo. Prolaze kroz život prianjajući uz sporedne stvari. Puze umjesto da lete. Kao što je netko rekao, prekopavaju po gomili smeća, a ne primjećuju nad sobom anđela što im nudi krunu. Njihovo vrijeme prolazi u stjecanju za život, a ne u životu.

Mnogi su danas zabrinuti zloporabom prirodnih resursa, ali nikada ne pomišljaju na još veći gubitak ljudskih resursa. Mnogi vode kampanje za spas ugroženih vrsta ptica, životinja i riba, ali mirno mogu gledati ljude kako trate svoj život. Jedan ljudski život više vrijedi nego cijeli svijet. Protratiti takav život, neizreciva je tragedija. Jedna je žena rekla: “Imam sedamdeset godina, a ništa nisam učinila sa svojim životom.” Što može biti tragičnije?

Autor: William MacDonald