Trenutno u svijetu ima oko 1,34 milijarde krštenih katolika (prema statistici Vatikana) i oko 220 milijuna krštenih pripadnika Istočne pravoslavne crkve (prema BBC-ju).
U potonjoj je Ruska pravoslavna crkva najveća autokefalna (samoupravna) crkva, koja broji više od 112 milijuna članova diljem svijeta, čime je po broju sljedbenika druga nakon Rimokatoličke crkve.
Koje su glavne razlike između katolicizma i pravoslavlja, odnosno Katoličke i Pravoslavne crkve? Portal Russia Beyond navodi njih sedam:
1. Glava Crkve
Pravoslavni kršćani smatraju Isusa Krista Glavom Crkve, dok Rimokatoličku crkvu vodi papa, koji koristi titulu ‘Kristov namjesnik’. To se temelji na činjenici da je apostol Petar od Isusa Krista dobio punu i apsolutnu vlast nad cijelom Crkvom.
Tada je Petar došao u Rim i postao prvi rimski biskup, a potom je tu vlast prenio na svoje nasljednike i učenike – biskupe. Ovaj status pape utjelovljen je u konceptima papinskog primata (nad svim drugim biskupima i njihovim biskupskim sjedištima) te papine nepogrešivosti. Pravoslavna crkva, naprotiv, sve episkope i nadbiskupe smatra samo smrtnicima koji su pozvani i zaređeni za vršenje vjerskih službi.
2. Celibat za svećenike
U Rimokatoličkoj crkvi svećenici i biskupi moraju biti u celibatu prije i poslije ređenja, a đakoni mogu biti oženjeni (no ne smiju se ženiti nakon zaređenja). U Ruskoj pravoslavnoj crkvi đakoni i svećenici moraju poštovati celibat tek nakon zaređenja, što znači da se mogu vjenčati.
Međutim, ako su njihove žene umrle prije njih, pravoslavni đakoni i svećenici ne smiju se ponovno vjenčati. Također u Pravoslavnoj crkvi, biskupi moraju biti redovnici, a oni, međutim, moraju držati celibat prije i poslije zaređenja.
3. Pravoslavni svećenici nose brade
Tradicionalno, pravoslavni svećenici nose brade prema Levitskom zakoniku 21,5. Također, Isus Krist je posvuda prikazan s dugom bradom, a svi biblijski kraljevi i proroci nosili su brade. Međutim, katolički svećenici ne nose brade, jer se papinsko sjedište nalazi u Rimu s njegovom kulturom brijanja.
4. Križanje
Godine 1570. papa Pio V. definirao je da se katolički vjernici moraju križati “od glave do prsa i od lijevog ramena prema desnom”. Također, znak se izvodi sa svih pet spojenih prstiju desne ruke – što simbolizira pet stigmi Isusa Krista: dvije na rukama, dvije na nogama i peta sa svetog koplja.
Ruski pravoslavni kršćani izvode znak križa s tri prsta (palac, kažiprst i srednji) spojena da simboliziraju Sveto Trojstvo i dva druga prsta pritisnuta na dlan da simboliziraju dvojnu (ljudsku i božansku) prirodu Isusa. Također, pravoslavni znak križa izvodi se s desnog ramena na lijevo.
5. Sveta pričest
U pravoslavnoj tradiciji Sveta pričest se daje djeci od trenutka krštenja. To se temelji na Mateju 19,14: “Isus reče: ‘Pustite dječicu neka dolaze k meni i ne branite im jer takvih je kraljevstvo nebesko’.” Od djetinjstva pa oko sedme godine mogu se pričešćivati koliko god žele i bez ispovijedi, jer se vjeruje da do određene dobi dojenčad ne snosi punu odgovornost za svoje misli i postupke. Pravoslavna djeca se ispovijedaju nakon 7-8 godina.
U Rimokatoličkoj crkvi prva sveta pričest djeteta obično se obavlja u dobi od 8-9 godina. Katolici vjeruju da dijete nije u stanju ranije shvatiti značaj sakramenta, ne može razlikovati jednostavan kruh od euharistijskog kruha, ne može razumjeti i objasniti razliku između hrane i pričesti te se stoga ne može u potpunosti ispovjediti.
6. Euharistijski kruh
U rimokatolicizmu se kao euharistijski kruh u svetoj pričesti koristi takozvani ‘azymes’, beskvasni kruh. Izlazak, 12,15 kaže: “Sedam dana jedite beskvasan kruh. Prvoga već dana uklonite kvasac iz svojih kuća. Jer, tko bi god od prvoga do sedmoga dana jeo ukvasan kruh, taj se ima iskorijeniti između Izraelaca.”
U Ruskoj pravoslavnoj crkvi naprimjer, kruh napravljen s kvascem prinosi se tijekom Božanske liturgije (euharistije), koja se temelji na Levitskom zakoniku 7,13: “Ovaj prinos, nadopunjen kolačima od ukvasanoga tijesta, neka se prinosi zajedno sa žrtvom pričesnicom u zahvalu.”
7. Različiti interijeri crkava
Po klupama se odmah vidi je li u pitanju katolička ili pravoslavna crkva. U katoličkoj tradiciji dugotrajno klečanje je uobičajeni dio molitve, dok se u pravoslavnoj tradiciji tijekom službe stoji i često čine nakloni do zemlje. Zbog toga se u katoličkim hramovima pojavljuju klupe s policama za klečanje (klecalima), dok se u pravoslavnim crkvama središnji prostor ostavlja upražnjenim kako bi paroh mogao činiti naklone kada je to potrebno.
I u katoličkim crkvama oltar se nalazi u koru, odijeljen od lađe kornim paravanom, više ili manje otvorenim. Oltar se vidi iz crkvene dvorane (lađe). U pravoslavnim crkvama prostor svetišta s oltarom odvojen je od naroda ikonostasom – zidom od ikona i vjerskih slika. Iz lađe se ne vidi oltar.
Postoje i druge teološke razlike, među kojima je najveća tzv. filioque, jer pravoslavni kršćani vjeruju da Duh Sveti izlazi samo od Oca, no ne i Sina, kako se ispovijeda u nicejsko-carigradskom vjerovanju. Katolici i protestanti ispovijedaju da Duh Sveti izlazi od Oca i Sina.
