Pravoslavlje: Tko su pravoslavci i što oni vjeruju?

Riječ ”pravoslavlje” odnosi se na zbir učenja, koja su bila prihvaćena od strane ranih kršćana. Tko su pravoslavci i što vjeruju članovi pravoslavne crkve?

Pravoslavlje ili fundamentalizam: osobe ili stavova osobe, posebice vezane uz politiku i religiju, odnosi se na ono što se obično smatra tradicionalno prihvaćenim kao jedini ispravno ili točno, na nešto što je već utemeljeno i prihvaćeno.

Pravoslavlje je vjerovanje ili sklonost vjerovanju tradicijama ili općeprihvaćenim pravilima, što se posebice odnosi na religiju. U kršćanskom smislu, taj izraz znači ”prihvaćanje kršćanske vjere, kako je ona bila prikazana kroz načela rane Crkve”. Prvih sedam ekumenskih koncila nastala su između 325. i 787. godine. Njihov cilj bio je određivanje temelja doktrina koje će biti općeprihvaćene. 

U povijesnom, kršćanskom kontekstu, riječ ”pravoslavlje” odnosi se na zbir učenja, koja su bila prihvaćena od strane ranih kršćana. Sedam ekumenskih koncila okupljala su se u razdoblju od sedamsto godina, kako bi utvrdila temelj tih učenja. Najupečatljivije od tih povijesnih proglašenja bile su istobitnost ili ”Hoomusia”, što je kasnije postalo Trinitarizam i Arijanstvo ili ”Heterousia”.

Doktrina istobitnosti, koja je opisivala Isusa i kao Boga i kao čovjeka, s kaononima 431. Vijeća iz Efeza, bilo je ono koje je odnijelo pobjedu. Nakon toga, istobitnost se smatralo fundamentalnim ili pravoslavnim razumijevanjem rane kršćanske Crkve, što su kasnije i potvrdila ekumenski koncili. 

Pravoslavlje – povijest

Iako su Istočni i Zapadni kršćani isprva dijelili istu vjeroispovijest, dvije su se strane počele razdvajati nakon 7. Ekumenskog koncila, koji se održao 787. godine. Smatra se da je nakon toga nastalo veliko razdvajanje, koje je kasnije rezultiralo takozvanim Velikim raskolom, koji se dogodio 1054. 

Do tog raskola se dogodilo zbog tvrdnje da je papa vrhovni autoritet crkve i učenja Svetoga Duha. Ta je podjela postala i konačna nakon neuspješnog sastajanja Vijeća u Firenci u 15. stoljeću. 

No, prema mišljenjima većine pravoslavnih zastupnika, ključan razlog za odvajanjem nastao je zbog osvajanja Konstantinopola 1204. godine, za vrijeme 4. Križarskog rata Zapadne Crkve. Uništenje Konstantinopola od strane križara s vremenom je dovelo do toga da muslimansko Otomansko Carstvo 1453. osvoji taj glavni grad Bizanta. 

Nakon Velikog raskola nastalog 1054., Zapadna i Istočna crkva smatrale su se jednako važnima, fundamentalnima i ”pravoslavnima”, odnosno katoličkima. Augustin je napisao: „Religija se treba tražiti samo od onih koji se nazivaju katolicima ili pravoslavnim ili fundamentalnim kršćanima, odnosno od onih koji su čuvari istine i sljedbenici pravde“.

Tijekom vremena, Zapadna Crkva s vremenom se poistovjetila s nazivom ”katolička”. Istovremeno, Zapadna Crkva percipirala je pripadnike Istočne Crkve kao pravoslavne, s time da se u nekim jezicima riječ ”katoličanstvo” nužno ne povezuje sa Zapadnom Crkvom. Razlog za to je taj što su riječi ”katoličanstvo” i ”pravoslavlje” crkveni pridjevi, koji su se u 2. i 4. stoljeću koristili za iste stvari. 

Pravoslavna crkva vjerovanja
Foto: Pixabay

Pravoslavlje – vjerovanja i štovanja

Pravoslavna crkva svoj naglasak stavlja na način života i vjerovanje koje je prikazano kroz štovanje. Pravoslavlje štovanje izražava kroz konvencionalne načine, koji se prenose s naraštaja na naraštaj, od početka kršćanstva. Pravoslavci tvrde da je njihov način štovanja Boga jedini ispravan ili pravoslavan način. 

Biblija pravoslavlja slična je Bibliji Zapadnih crkava. Jedina razlika je u tome što se Stari zavjet na zasniva na hebrejskom, nego na drevnom, grčkom prijevodu koji se naziva Septuaginta

Mudrost crkvenih otaca temeljna je za pravoslavni način života, kao modernih nasljednika “istinske vjere i Crkve”, koja se prenosila u svom najautentičnijem obliku. Time što su zadržali vrlinu dobivenih učenja od apostola, sljedbenici su puno svjesniji prisutnosti koju je Duh Sveti imao, kako kroz povijest tako i danas. 

Post i molitva predstavljaju ključni segment pravoslavnog, kršćanskog života. Pravoslavci vjeruju da je post ”temelj svega dobroga”. Disciplina suzdržavanja od hrane može osnažiti vjernika da svoj um u potpunosti usmjeri na molitve i duhovne stvari. 

U pravoslavlju postoje četiri središnja razdoblja posta: 

  • Veliki post: ili razdoblje Korizme
  • Petrovski ili apostolski post: osam dana nakon Pedesetnice, do 28. lipnja. Taj post završava s Gozbom Svetom Petru i Pavlu. 
  • Bogorodičin post, velikogospojinski, ili uspenjski post: započinje od 1. kolovoza i završava 14. kolovoza 
  • Božićni post: od 15. studenog do 24. prosinca. 

Pravoslavni Uskrs 

Uskrs je najznačajnije i najsvetije razdoblje kalendara Pravoslavne crkve. Pravoslavni uskrs primarno obilježava uskrsnuće Isusa Krista nizom proslava i gozbi.

U Istočnom pravoslavnom kršćanstvu, duhovno pripremanje započinje s Velikom Korizmom, 40 dana introspekcije i posta, uključujući i nedjeljama, što započinje na Čisti Ponedjeljak i završava na Lazarovu Subotu. 

Čisti Ponedjeljak pada sedam tjedana prije Uskrsne Subote. Izraz ”Čisti Ponedjeljak” odnosi se na čišćenje od grešnog ponašanja, kroz korizmeni post. Lazarova Subota pada na osmi dan prije Uskrsa i označava završetak Velike Korizme.

Nakon toga dolazi Cvjetnica, jedan tjedan prije Uskrsa, dan koji označava pobjednički ulazak Isusa Krista u Jeruzalem, nakon čega dolazi Sveti Tjedan, koji završava na Uskrsnu Nedjelju ili Pashu. 

Post se nastavlja kroz Sveti Tjedan. Velik broj pravoslavnih crkava održava Pashalno bdjenje, koje završava prije ponoći Svete Subote ili Velike Subote. Posljednji dan Svetog Tjedna je večer prije Uskrsa. 

pravoslavni kršćani
Foto: Flickr

Pravoslavna crkva je obitelj trinaest samoupravnih tijela

Pravoslavna crkva nije jedna crkva nego obitelj trinaest samoupravnih ili autokefalnih tijela, imenovanih narodom u kojemu su locirani (npr., Grčka pravoslavna crkva, Ruska pravoslavna crkva, Srpska pravoslavna crkva). Ujedinjeni su u svome razumijevanju sakramenata, doktrine, liturgije i crkvene vlasti, ali svi rukovode svojim poslovima.

Poglavar svake Pravoslavne crkve zove se patrijarhom ili metropolitom. Patrijarh Konstantinopola (Istanbul, Turska) smatra se ekumenskim ili općim patrijarhom. On je najbliži pandan Papi u Rimokatoličkoj crkvi.

Za razliku od Pape, koji je poznat kao VICARIUS FILIUS DEI (vikar ili namjesnik Sina Božjega), konstantinopolski biskup poznat je kao PRIMUS INTER PARES (prvi među jednakima). On uživa posebnu čast, ali nema moć miješati se u dvanaest ostalih pravoslavnih zajednica.

Pravoslavna crkva tvrdi da je jedina prava Kristova Crkva, te nastoji pronaći vezu između sebe sada pa sve unatrag do prvih apostola putem neprekinutog lanca apostolskog naslijeđa. Pravoslavni mislioci dovode u pitanje duhovni status rimokatolika i protestanata, a nekolicina ih i dalje drži hereticima.

Pravoslavlje – sličnosti i razlike s drugim kršćanima

Međutim, poput katolika i protestanata, pravoslavci potvrđuju Trojstvo, Bibliju kao Božju Riječ, Isusa kao Boga Sina i mnoge druge biblijske doktrine. Međutim, u doktrini su puno sličniji rimokatolicima nego protestantskim kršćanima.

Nažalost, doktrina o opravdanju vjerom doslovno je odsutna u povijesti i teologiji Pravoslavne crkve. Umjesto toga, pravoslavlje naglašava theosis (doslovno, „deifikaciju”), postupan proces kojim kršćani postaju sve sličniji Kristu. Ono što mnogi u pravoslavnoj tradiciji ne shvaćaju jest to da je „deifikacija” progresivan rezultat spasenja, a ne uvjet spasenja. Ostale pravoslavne osebujnosti koje dijele s rimokatolicima, ali ne i s većinom protestantskih zajednica su:

  • Jednak autoritet crkvene predaje i Svetoga pisma
  • Obeshrabrivanje pojedinaca od tumačenja Biblije odvojeno od predaje
  • Trajno Marijino djevičanstvo
  • Molitva za pokojne
  • Mogućnost primanja spasenja poslije smrti
  • Mogućnost gubljenja spasenja

Iako su iz Pravoslavne crkve izašli neki veliki glasovi Crkve, te iako postoje mnogi unutar Pravoslavne crkve koji imaju pravi, spasonosni odnos s Isusom Kristom, sama Pravoslavna crkva ne govori jasnom porukom koja bi se mogla uskladiti s biblijskim Kristovim evanđeljem.

Poziv reformatora: „Samo pismo, samo vjera, samo milost i samo Krist“ nedostaje u Pravoslavnoj crkvi, a to je predragocjeno blago da bi se bez njega moglo.

Izvori: Christianity.com, Gotquestions.org