Kanadska glumica i komičarka Claire Brosseau vodi pravnu bitku kako bi joj se omogućilo potpomognuto samoubojstvo, nakon više desetljeća borbe s teškim i složenim psihičkim bolestima.
48-godišnja umjetnica, koja je glumila u filmovima uz poznata imena svjetske kinematografije, tvrdi da više ne vidi mogućnost trajnog ozdravljenja te da želi okončati, kako kaže, stalnu unutarnju bol.
Brosseau je još u tinejdžerskim godinama dijagnosticirana manična depresija, nakon razdoblja obilježenog ovisnostima i rizičnim ponašanjem. Tijekom života dijagnosticirani su joj i poremećaj prehrane, anksiozni i poremećaj ličnosti, zlouporaba supstanci te kronične suicidalne misli. Unatoč brojnim terapijama, lijekovima, snažnoj podršci obitelji i prijatelja te uspješnoj karijeri, tvrdi da joj nijedna pomoć nije donijela trajno olakšanje.
Godine 2021. podnijela je zahtjev za eutanaziju u okviru kanadskog programa Medical Aid in Dying (MAiD), koji omogućuje medicinski potpomognutu smrt osobama s „teškim i neizlječivim medicinskim stanjima“. Međutim, osobe čiji je jedini temeljni problem mentalna bolest trenutačno su isključene iz tog programa, barem do ožujka 2027. godine.
Zbog toga je Brosseau pokrenula tužbu pred Sudom u Ontariju, uz potporu udruge Dying With Dignity Canada, tvrdeći da je takva zabrana diskriminatorna i suprotna Povelji o pravima i slobodama.
Dok su liječnici podijeljeni – jedni vjeruju u mogućnost oporavka, a drugi poštuju njezinu odluku – ovaj slučaj ponovno je otvorio duboko etičko pitanje: kako društvo treba štititi život, ali i dostojanstvo osobe koja trpi.
Kao kršćani znamo da eutanazija nikada ne može biti rješenje, jer ljudski život ima neotuđivu vrijednost pred Bogom, a i u najdubljoj patnji ostaje prostor za nadu, smisao i iscjeljujuću Božju prisutnost.
Potpuno je razumem. Doduse, ja sam od rodjenja invalid i sada imam 49 godina i mnogo zdravstvenih problema (urostoma, kolostoma, ne hodam) i dosta mi je ovog usranog zivota. Nebih imala nista protiv da umrem jer ovo nije zivot.
Jako mi je žao i krivo što ovako tužno čitam…Grlim dušu i molim Boga za milost koliko toliko.😥😥😥