Govori li Otkrivenje 12,1-2 o Mariji kao Kraljici Neba?

Otkrivenje 12,1-2 kaže: „I znak velik pokaza se na nebu: Žena zaodjevena suncem, i mjesec joj pod nogama, a na glavi joj vijenac od dvanaest zvijezda. I trudna viče u porođajnim bolima i mukama rađanja.“

Mnogi Rimokatolici vjeruju da Marija ima uzvišeni položaj na nebu. Iako rimokatolička teologija nije proglasila Mariju božanskom, lagano naginje u tom smjeru. Molimo razmotrite neka od učenja Rimokatoličke Crkve u vezi Marije.

Marija je kraljica svemira: „Kraljica svemira“ (Katekizam Katoličke Crkve, stavak 966).

Povjerite svoje brige Mariji: „Sveta Marija, Majka Božja… možemo joj povjeriti sve naše brige i molbe: ona moli za nas kao što je molila za sebe: ‘Neka mi bude po riječi tvojoj.’ [Lk 1,38] Prepustivši se njezinoj molitvi, prepuštamo se Božjoj volji zajedno s njom: ‘Neka bude volja tvoja’“ (KKC 2677).

Marija je zagovornica, pomoćnica, posrednica: „…Blažena Djevica se zaziva u Crkvi imenima Odvjetnice, Pomoćnice, Pomagateljice i Posrednice“ (KKC 969).

Marija izbavlja naše duše od smrti: Marija svojim molitvama izbavlja duše od smrti (KKC 966).

Marija nam donosi darove vječnog spasenja: Marija „…mnogostrukim svojim zagovorom i dalje pribavlja milosti vječnoga spasenja… (KKC 969).

Marija se štuje: „…kad je [Marija] predmet propovijedanja i štovanja, potiče vjernike da dođu k njoj…“ (Drugi vatikanski sabor, 420. str.).

Marija sjedi s desne strane Krista: „…ona je vrhovna službenica raspodjele milosti. Isus ‘sjede zdesna Veličanstvu u visinama’ (Hebrejima 1,3). Marija sjede zdesna svome Sinu…“ (Papa Pio X., 1835.-1914., Ad Diem Illum Laetissimum, 14).

Kao što možete vidjeti, Rimokatolička Crkva je uzvisila Mariju na nevjerojatno visoku poziciju. Stoga ne čudi što katolici gledaju na stih iz Otkrivenja 12,1-2 i tumače „Ženu zaodjevenu suncem“ kao referencu na Mariju. Je li to ispravno? Ne, nije.

Ako primijetite tekst u 2. stihu kaže da „trudna viče u porođajnim bolima i mukama rađanja.“ To je problem, jer prema rimokatoličkom nauku o Bezgrješnom Začeću, Marija nije naslijedila izvorni grijeh.

KKC 491 kaže: „Tijekom stoljeća Crkva je postala svjesnija da je Marija, ispunjena Božjom milošću, bila otkupljena već od svoga začeća. Tako potvrđuje dogma o Bezgrešnom Začeću, koju je Papa Pio IX. proglasio 1854. godine: Preblažena Djevica Marija je od samog trenutka svoga začeća jedinstvenom milošću i povlasticom Svemogućega Boga i po zaslugama Isusa Krista, Spasitelja ljudskog roda, bila očuvana od svake ljage istočnoga grijeha.“

Ako niste upoznati s konceptom izvornoga grijeha, to je „nasljedna pala priroda i moralna iskvarenost koja se prenosi od Adama na njegove potomke.“ Grijeh je ušao u svijet po Adamu (Rimljanima 5,12). On je prvi čovjek koji je počinio grijeh, i taj se grijeh uračunava svim ljudima (1. Korinćanima 15,22; Rimljanima 5,18). To znači da su svi Adamovi potomci pod utjecajem izvornoga grijeha. Bog o ovom prokletstvu pada kojeg je izazvao izvorni grijeh govori u Postanku 3.

Postanak 3,16 kaže: „Ženi reče: ‘Tvoje muke i trudove tvoje silno ću umnožiti; u bolovima djecu ćeš rađati; žudnja će te vući k mužu tvojemu, a on će gospodariti nad tobom.’“

Primijetite da je dio tog prokletstva porođajna bol. Zato žene pate tijekom procesa rađanja. Dakle, kada se osvrnemo na tekst iz Otkrivenja 12,1-2, vidimo da žena zaodjevena suncem trpi porođajnu bol. Budući da je rimokatoličko stajalište da Marija ne može trpjeti bol rađanja (zbog svojeg Bezgrješnog Začeća i lišena istočnoga grijeha), onda se ti stihovi ne mogu odnositi na Mariju.

Autor: Matt Slick; Prijevod: Vesna L.; Izvor: Carm.org

NAJNOVIJE!