Hoće li nam se događati dobre stvari ako vjerujemo u Boga? Je li nas Bog dužan zbog toga obasipati blagoslovima?
Jedno od najčešćih pitanja, koje postavljaju ljudi širom svijeta, svih uzrasta jest pitanje ”zašto”. No većina njih ne postavlja to pitanje kada im se dogodi nešto dobro ili pogodno za njih; većina nas to samo prihvati i ide dalje, kao da se to tako trebalo dogoditi.
Naša pitanja ”zašto” postavljamo samo kada nam se dogodi nešto što nije prikladno za nas, nešto što nije dobro ili čak i tragično, što pokušavamo razumjeti.
Ponekad je to pitanje oblikovano na ovaj način: „Zašto se loše stvari događaju dobrim ljudima?“ U stvari, osobno sam čuo kako ljudi puno puta postavljaju ovo ili pitanja slična ovome.
Iako postavljanje pitanja ”zašto” nije pogrješno, u stvari je i vrlo korisno, jer nas postavljanje tog pitanja stavlja u položaj da možemo razumjeti uzrok nečega, to nas pitanje može dovesti u problem ako ga postavljamo samo iz razloga jer smatramo da se dogodilo nešto za što mislimo da se nije trebalo dogoditi ili kada osjećamo da nismo zaslužili ono što se dogodilo. Ovo se osobito događa ljudima koji priznaju da su kršćani i koji pretpostavljaju sljedeće: ako slijedimo Boga ili ako radimo nekakve stvari koje su povezane s religijom, Bog bi trebao odgovoriti tako što će dopustiti da se dogodi više dobrih nego loših stvari.
Hoće li mi se događati dobre stvari ako budem slijedio/la Boga?
Prije nego što krenemo odgovarati na ovo pitanje, trebamo kritički promotriti ovo pitanje? Postoje tri potencijalna problema s ovim pitanjem.
Prvo, mi kao ljudi ne možemo najbolje prosuditi u vezi onoga što je ”dobro”, a što je ”loše” za nas. Na primjer, događaj za kojeg prvotno možemo pomisliti da je loš, jer je bio neprikladan za nas, kao što je gubitak posla, može kasnije ispasti kao vrlo dobar događaj, jer je osobu oslobodio za dobivanje puno boljeg posla.
Drugo, s obzirom na to da živimo u palom i grješnom svijetu, život svakog čovjeka ispunjen je borbama i nevoljama, čak i tragedijama. U stvari, zbog toga što smo grješni ljudi s grješnim srcima, koji žive u tom grješnom svijetu, svatko od nas je zaslužio da mu se dogodi puno više ”loših” stvari nego što nam se događaju. U konačnici zaslužujemo kaznu u paklu zbog svih naših grijeha. No zbog Božjeg milosrđa koje nam daje, imamo jako puno dobrih, ali nezasluženih blagoslova u životima. Zbog Božje posebne milosti, možemo dobiti oprost grijeha i naš dom može biti raj.
Treće, iskrena procjena novozavjetnog teksta pokazuje nam da Krist nikada nije obećao da će se Njegovim sljedbenicima događati samo dobre stvari ili da će im se događati više dobrih stvari. Istina je potpuno drugačija. Krist je živio savršenim, bezgrješnim životom. Morao se nositi s bolestima, tugom, velikom boli i patnjom, progonom i smrću na križu. Usprkos svemu tome, rekao je svojim sljedbenicima da sluga nije veći od svoga gospodara. Ako su progonili Krista, progonit će i nas. (Ivan 15, 20)
Sada kada možemo ovo pitanje bolje oblikovati u našim umovima, krenimo u analizu. Znači li da će nam se dobre stvari događati ako budemo slijedili Boga? Najbolji odgovor na ovo pitanje jest: da i ne!
Pod ”ne” mislim da ćemo se u ovome životu ovdje susretati s različitim vrstama nevolja, tegoba, poteškoća, boli i tragedijama. Nažalost, to je dio stvarnosti u kojoj živimo. No takve se okolnosti smatraju djelomično ”normalnima”, s obzirom na to da živimo u palom svijetu. Kršćani se suočavaju i s problemima koje im uzrokuju drugi ljudi. Štoviše, velika većina kršćana koji ne žive na Zapadu, suočavaju se s daleko više ”loših” nego ”dobrih” stvari.
Na primjer, u muslimanskim i hinduističkim zajednicama, slijediti Krista znači ostanak bez posla, znači da će vas se odreći vaša obitelj, možete završiti u zatvoru, možete dobiti batine i mogu vas čak ubiti.
VIDI OVO: Zašto nikada ne biste trebali slijediti svoje srce?
Kako se ovo primjenjuje na nas danas?
Ovakvo iskustvo za mnoge kršćane danas puno je sličnije onome što su osjetili Krist, Pavao i velik broj prvih apostola.
No drugi odgovor na moje pitanje jest ”da”. To znači da Bog može naizgled loše, pa čak i tragične događaje upotrijebiti i preokrenuti za nešto dobro u našim životima.
Možda će to ”dobro” biti očigledno i možda će se dogoditi brzo. Možda će biti suptilno i možda to nikada nećemo prepoznati. Bog vidi veliku sliku i zna završetak kao što zna i početak, zbog čega ono što mi smatramo ”lošim” može preokrenuti i od toga napraviti nešto dobro.
Savršen primjer ovoga iz Biblije je priča o Josipu. Njegov je život prošao različite uspone i padove, kao i različita razočaranja. Dok je bio mlad, bio je ismijan i doslovno bačen u spremnik te ostavljen da ondje umre. Nakon toga je bio odveden u ropstvo, daleko od svoga doma. Kasnije je bačen u tamnicu, gdje su na njega zaboravili zbog nečega što nije učinio. No s vremenom, Bog je upotrijebio sva ova iskustva kako bi oblikovao Josipovo srce i kako bi ga postavio na položaj velike moći, kako bi mogao pomoći velikom broju ljudi.
To je Bog kojem služimo; Bog koji može uzeti loše stvari i preokrenuti ih na dobro. Zbog toga i mi možemo, poput Josipa, pogledati unatrag na naše živote i biti sigurni da, bez obzira na zla koja nam se događaju u životima, možemo biti sigurni da ”Bog to želi okrenuti na dobro”. (Postanak 50, 20)
Alan Redpath to je ovako sročio: „Ne postoji ništa, nikakva okolnost, nikakva nevolja, nikakva kušnja, što me može dirnuti sve dok, prije svega, ne prođe pored Boga i Krista, ravno do mene. Ako je došlo tako daleko, tako je bilo zbog velike svrhe, koju možda trenutno ne razumijem, ali dok odbijam paničariti, dok podižem oči prema Njemu i prihvaćam da dolazi s Božjeg prijestolja za neku veliku svrhu blagoslova vlastitog srca, nikakva me tuga nikada neće uznemiriti, nijedna me kušnja nikada neće razoružati, nijedna me okolnost neće natjerati na uznemirenost, jer ću počivati u radosti onoga što je moj Gospodar; odnosno ostatak pobjede.“
Što ovo znači?
Još bolja stvar je da odgovor ”da” na naše pitanje ne završava ovdje. Konačan rezultat za kršćane nije samo dobar; izvrstan je! Evo kako je Krist to oblikovao riječima, što bi trebalo biti na ohrabrenje svakome tko prolazi kroz poteškoće zbog svog kršćanstva:
„Zaista, kažem vam, nema ga tko bi ostavio kuću, ili ženu, ili braću, ili roditelje, ili djecu poradi kraljevstva Božjega, a da ne bi primio mnogostruko već u ovom vremenu, i u budućem vijeku život vječni.“ (Luka 18, 29-30)
Pavao je usred svojih vlastitih patnji napisao sljedeće: „Smatram, uistinu: sve patnje sadašnjega vremena nisu ništa prema budućoj slavi koja se ima očitovati u nama. Doista, stvorenje sa svom žudnjom iščekuje ovo objavljenje sinova Božjih: stvorenje je uistinu podvrgnuto ispraznosti – ne po svojoj volji, nego zbog onoga koji ga podvrgnu – ali u nadi.“ (Rimljanima 8, 18-20)
Stoga kršćani, trebamo pripremiti naše umove na neizbježnost ”lošega” s kojim ćemo se suočiti u ovome životu, dok se u isto vrijeme držimo za slavnu nadu ”dobroga”; da će nas Bog na završetku izbaviti!
Autor: Robert Hampshire; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Christianity.com
