Ima li Bog dušu?

Ima li Bog dušu na isti način na koji imaju ljudi? Mnoštvo biblijskih stihova daje naslutiti da Bog ima dušu.

Pojam duše se prvi put u Bibliji spominje prilikom stvaranja Adama, prvog čovjeka: „Jahve, Bog, napravi čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane čovjek živa duša“ (Postanak 2,7).

Ljudi zauzimaju posebno mjesto u cijelom stvorenju jer ih je Bog stvorio na Svoju sliku, udahnuo je u njih Svoj dah (Postanak 1,26-27). Općenito, duša se sastoji od ne-fizičkih elemenata osobe.

Kroz Bibliju, na ljude se gleda kao da imaju individualne duše te da slave Boga iz svojih duša (Psalmi 62,5; 104,1; Luka 1,46). Ako imamo duše, a Bog je naš Stvoritelj, znači li to da i On isto ima dušu? 

Biblijski stihovi koji indiciraju da Bog ima dušu

U Starom zavjetu se koristi hebrejska riječ nephesh za označavanje duše, a postoje i citati koji tu riječ koriste kako bi se referirali na Boga (Levitski zakonik 26,1; Suci 10,16). U Jeremiji 32,41 Bog kaže: „I radovat ću se čineći im dobro; i čvrsto ću ih zasaditi u ovoj zemlji, svim srcem svojim, svom dušom svojom“.

Drugi proročki stihovi isto indiciraju da Bog ima dušu (Zaharija 11,8). Iako se, prema tim zapisima iz Pisma, čini da Bog ima dušu, ona možda ne funkcionira isto kao ljudska duša. Ponekad se spominje da Bog ima fizičke dijelove tijela kao ruke ili oči, ali znamo da je tu riječ o antropomorfizmu, tj. pridavanju ljudskih kvaliteta nečemu ne-ljudskom.

VIDI OVO: DUH, DUŠA I TIJELO: koja je razlika?

Može biti da Bog govori o svojoj „duši“ na sličan način kako bi nam pomogao da Ga bolje razumijemo i da se povežemo s Njim. Ono što znamo za sigurno jest da je Bog Duh (Ivan 4,24). 

Isus ima dušu

Isus Krist, Sin Božji, postao je čovjek s ljudskom prirodom. On je bio (i jest) u potpunosti Bog i u potpunosti Čovjek. Zbog toga možemo s pouzdanjem reći da Isus ima dušu kao što je imao i fizičko tijelo. Činjenica da Isus ima dušu omogućila Mu je da doživi cijeli spektar ljudskih emocija i iskustava. Dok se molio u Getsemanskom vrtu prije Svog raspeća, Isus je bio u velikoj agoniji: „Duša mi je nasmrt žalosna. Ostanite ovdje i bdijte sa mnom!“ (Matej 26,38).  

Riječ se duša većinom koristi u kontekstu ljudske ljudskosti te opisuje poveznicu između ljudskog duha i tijela. Bog Otac i Duh Sveti nisu ljudi; oni su duh (Ivan 4,24). Koncept postojanja Božje duše ovisi o tome što smatramo dušom. Ako kvalitetu duše pridajemo ljudskosti, onda Bog ima dušu jer ima i um, volju i emocije.

Bog Otac i Duh Sveti mogu osjećati (Ezekiel 5,13; Psalmi 103,13; Efežanima 4,30). Isus, Sin Božji, duhovno je biće, ali je ujedno i čovjek s dušom i duhom. On je naša veza s Bogom, On posreduje u naše ime (Hebrejima 7,25). Isus je Bog i ima dušu. Tako da, u tom smislu, i Bog ima dušu.

Izvor: Thecompellingtruth.org; Prijevod: Ida U.