Dok promatrate ove istine, Božji mir će preplaviti vaše srce

Više ne mogu ni tanjur postaviti na stol. Prošli mjesec sam to mogla bez problema. No, sa post-polio sindromom stvari su se brzo počele pogoršavati. Svaki tjedan nailazim na nove izazove, otkrivam nove stvari koje više ne mogu raditi, odustajem od još više stvari koje volim.

Liječnici su mi rekli da će se ovo dogoditi. No, kao mlada majka, bilo je drugih stvari oko kojih sam se brinula. Mislila sam da će prava borba nastupiti tek za desetak godina. Tada sam mogla lako govoriti o tome, pisati o tome, pa čak i filozofirati o tome. Ali sada, dok se ovo događa, ljuta sam.

Sjedim za računalom, i suze mi se slijevaju niz lice, savladana sam emocijama. Vrištim dok sam sama u svojoj kući: „Bože, kako si mi to mogao učiniti? Zar me ne voliš? Bila sam ti vjerna. Zar to ništa ne vrijedi? Zašto ne to ispraviš?“ A onda moj izljev bijesa na Boga stane i pretvori se u samosažaljenje. Zaključujem da drugim ljudima Bog odgovara na molitve, ali ne na moje. Mislim kako ga uopće nije briga za moju bol. I da mu moja patnja ne znači ništa.

Naravno, ovo su laži Sotone.

Voljela bih da ih ne slušam, da ih ne znam napamet, da se ne ponavljaju gotovo instinktivno.

U srcu borbe, kada se život raspada, voljela bih da je moja prva reakcija ispunjena milošću. Strpljenjem. Nalik Kristu. Voljela bih da uživam u ljepoti Božje neprestane milosti, i nikada ga više ne propitujem. Ali nažalost, nisam stigla tamo. Ne još.

VIDI OVO: 12 razloga zbog kojih vas Bog može pozvati na patnju

A onda zatvorim oči i duboko dišem. Trebam se pokajati. Trebam poslušati savjet Martyna Lloyd–Jonesa: Da prestanem slušati samu sebe i počnem govoriti. Na poleđini omotnice, ukratko sam zabilježila na što se sve trebam podsjećati.

Sedam stvari koje moram učiniti:

Sjeti se da te Bog voli.

Bezuvjetno, neumorno, snažno. Križ je gorljivi podsjetnik Njegove ljubavi. Ništa me od nje ne može odvojiti. Isus je uvijek za mene. On svjedoči svakoj boli koju podnosim. On poznaje moje strahove koje ne mogu čak niti izgovoriti. On plače zajedno sa mnom u mojoj boli.

Razgovaraj s Bogom.

Trebam Njegovu pomoć, Njegov pogled, Njegovu utjehu. Nije mi dovoljna spoznaja razumom da je ova bol za moje dobro; potreban mi je susret sa živim Bogom. A kada mu otvoreno izlijevam svoje srce, On me nježno dočeka. Te molitve nisu duge niti rječite. One mogu biti jecaji, jednostavno dozivanje „pomozi mi Isuse“, ili čak šutnja u Njegovoj prisutnosti. Moj je najveći izazov da tu ostanem. Da se ne uznemirim u svojoj ljutnji. Ili umrtvim u svojoj boli.

Otvori Bibliju i počni čitati.

Ovom pristupu koji upućuje izravno na tekst, često pružam otpor; može se činiti previše akademski. No, kad otvorim stranice Biblije, Bog mi govori, tješi me svojim šapatom, viče mi svoja obećanja, pokazuje mi svoju milost kroz autore koje je nadahnuo – ljude koji su bili brutalno iskreni u vezi njihove vlastite patnje. Savjetuju me, daju mi primjer da je normalno jadikovati. Govoriti o svojoj frustraciji. Izraziti svoju sirovu emociju.

VIDI OVO: BOG KORISTI SVE: Zašto se naša patnja nikada ne događa bez razloga?

Podsjećam se da nikada nisam sama u svojoj patnji.

Uz našeg trojedinog Boga, okružena sam veličanstvenim oblakom svjedoka koji vide svaku moju borbu koju prolazim. Iako su za mene nevidljivi, oni su dio duhovnog područja, poput anđela koje je Gehazi vidio da sjede na ognjenim kolima. Nevidljivi svijet. Ovaj svijet je stvaran. I sve gleda. Gleda hoće li vidjeti da je Bog još uvijek moje blago. Hoću li ga još uvijek slaviti dok se moje tijelo raspada. Hoću li mu vjerovati kada sve izgleda mračno.

Proklamiraj Božju vjernost.

Vodim evidenciju mojih duhovnih vrhunaca, mojih nepogrešivih susreta s Bogom, mojih Eben-Ezera. Bilježim vremena kada me Bog spasio. Iznenadio me radošću. Preplavio me svojom prisutnošću. Kada sam u boli, moram pregledati ovaj popis. Uvjerava me da će ova kušnja jednog dana proći, i da me Božja vjernost i ljubav nikada neće iznevjeriti.

Usmjeri svoje misli prema nebu.

Ovaj svijet nije moj dom, i svijet prolazi. Sve će biti gotovo u tren oka. A onda počinje pravi život. Bog ima cijelu vječnost da nadoknadi svaku patnju u ovom životu. U nebu više neće biti suza, plakanja, ni boli.

VIDI OVO: Ali ako Bog to ne učini: Kako u patnji ostati vjeran Bogu?

Zapamti da je ovaj život posvećen Bogu.

Sve je stvoreno za Njega, a Njegovi putovi su viši od mojih putova. Možda ne razumijem kako, ali Bog čini nešto veće u mom životu, nešto što ne mogu vidjeti. Moja patnja nije nikada besmislena; nikada neće biti uzaludna. On će u konačnici svaku moju borbu koristiti za moje dobro i Njegovu slavu.

Dok promatram ove istine, osjećam kako me preplavljuje Božji mir. On će me sprovesti kroz ove kušnje, kao što me sproveo kroz svaku drugu, dok strpljivo nosi moje slabosti, s ljubavlju mi govori kroz svoju Riječ, te mi stalno daje snagu.

Autorica: Vaneetha Rendall; Prijevod: Vesna L.; Izvor: DesiringGod.org