Poznati pastor i autor John Piper je nedavno govorio u vezi onoga što je on nazvao ”šest istina” o prirodi Božjeg gnjeva.
Piper je svoju poruku započeo na konferenciji u srijedu kada je izjavio da je „najveća opasnost koja prijeti svakome čovjeku suočavanje s pravednim Božjim gnjevom protiv grešnika koji su krivi što vodi do beskrajne patnje“.
„Siromaštvo, glad, bolesti, ratovi, zločini, klimatske promjene, ovisnosti , beskućništvo, zanemarivanje, trgovina ljudima – sve ovo dovodi do patnje na globalnom nivou, no to je ništa u usporedbi sa opasnostima koje prijete kada je čovjek pod Božjim gnjevom“, rekao je Piper.
„Sve ovo je vrlo tragično, ali je privremeno. One mogu trajati za života, no Božji gnjev traje vječno“. Nakon toga Piper je iznio šest istina. Božji gnjev je pravedan, strašan i vječan, dolazi nakon Posljednjeg suda, zbog naših grijeha, Božja povlastica umjesto naše i to je nešto što je već počelo.
„U Americi danas ne bi bilo pogrešno za reći da doživljavamo moralni kolaps u svakoj razini društva i da smo ”zreli” za sud. To bi bila istinita tvrdnja, vjerujem. No to može biti varljivo jer je kolaps sam po sebi već sud“, rekao je Piper.
„Ako želite vidjeti kako to funkcionira, pročitajte ostatak 1. poglavlja Rimljana i vidjet ćete što je Pavao mislio kada je govorio o prisutnosti Božjeg gnjeva nad ljudima zbog njihova grijeha“.
Dok je ukazivao na to da vjeruje kako Amerika trenutno prolazi kroz period Božjeg suda, isto je tako napomenuo kako bi se kršćani trebali moliti za preporod i probuđenje.
U smislu toga da je Božji gnjev Božja, a ne naša povlastica, Piper je govorio o tome kako vjernici ne bi trebali razmatrati o Božjoj povlastiti i kontemplirati nad Božjim gnjevom“.
„Mi umiremo za naše neprijatelje, mi ih ne ubijamo. Mi ne izgovaramo prokletstva nad nevjernicima, mi ih evangeliziramo. Molimo s njima. Volimo ih. Pozivamo ih. Prilazimo im“, nastavio je Piper.
„Mi nismo oni koji žele gnjev iskaliti na svojim protivnicima. To je nešto što pripada Bogu, a On nam je odredio da volimo svoje neprijatelje“.
Tematika Božjeg gnjeva može biti vrlo diskutabilna. 2013. godine na primjer Prezbiterijanska Zajednica Kongregacijskih Pjesama Prezbiterijanske Crkve u Americi odlučila je u svoju pjesmaricu ne staviti pjesmu ”Samo u Kristu” („In Christ Alone“) zbog stihova koji glase „na tom križu Isus je umro i Božji gnjev je zadovoljen“.
Brandon W. Peach, član Lightworkersa (New ageovskog pokreta, op.a.) napisao je kolumnu koja je bila objavljena u The Christian Postu ranije ovaj tjedan o temi Božje ljutnje u kojoj je napisao tri biblijske istine o toj temi za vjernike. Oni su uključili „Božje sjećanje na grijeh”, biti ”milostivo kratak”, ”kako ljudi ne bi trebali” miješati prirodne posljedice sa Božjim gnjevom te da Bog nikada ”nije ljut na nas”.
„Rimljanima 1, 18 jasno govori o tome da je Božji gnjev odvojen samo za grijeh i protiv svih bezbožnosti i nepravednosti čovjeka. On mrzi grijeh, ali ne mrzi grešnike“, napisao je Peach.
„Ovo je kritično razlikovanje jer da je Božji gnjev usmjeren na nas kao na pojedince mi bismo bili nemoćni da ga nadvladamo“.
Peach je dodao da „Božji dar pogrješivim ljudima dostupan preko otkupljujućeg djela koje je Krist učinio na križu“. „Kada je Bog postao čovjekom u obliku svoga Sina, On se ”ispraznio” od ljutnje. Drugim riječima, u Njemu više nigdje nema neke ”rezervne” ljutnje koju bi On primijenio nad nama kada budemo neposlušni“, nastavio je Peach.
