Mnogi kršćani se bore s mentalnim problemima zbog kojih se osjećaju krivima. Autorica podsjeća na iznenađujuće istine koje trebamo znati.
Kao netko tko se borio s anksioznošću i napadajima depresije otkako se sjećam, mogu razumjeti koliko teško može biti nositi se s ovakvim problemima ako ste Isusov sljedbenik. Znam kako je to kada se osjećate posramljeno i slomljeno.
Često sam se molila u suzama, preklinjujući Boga da iscijeli moj um, makne od mene osjećaje panike i za spas od tmine, koja preplavljuje moju dušu.
U posljednje vrijeme, Bog me podsjeća na jednostavne istine. Neke od njih su me iznenadile. Držim se za obećanja koja sam pronašla u Riječi i ako ću biti iskrena, ima dana kada preživim samo zahvaljujući njima. Kao sinovi i kćeri, mi smo sveti, odvojeni, voljeni, odabrani i oprošteno nam je. No postoje dani, tjedni i mjeseci kada mislim da sam sve samo ne ovo.
Ako ste se i sami jednako ili slično osjećali, evo nekoliko istina za koje molim da ih Bog upotrijebi kako bi vas ohrabrio tijekom vaših borbi.
1. Ovo je češće nego što mislimo da jest.
„To vam rekoh da u meni mir imate. U svijetu imate muku, ali hrabri budite – ja sam pobijedio svijet!“ (Ivan 16, 33)
Neprijatelj želi da i vi i ja mislimo da se samo mi borimo s ovakvim problemima. Naravno, jednostavnije mi je pogledati na druge ljude, za koje smatram da su im životi uređeni i pitati se: ”Što nije u redu sa mnom”? No, nedavne studije ukazuju na to da se 1 o 8 ljudi u svijetu bori s nekim oblikom mentalnog poremećaja. Anksioznost i depresija dva su najčešća. Ono što je još šokantnije, ovakve patnje nisu jedinstvene samo za naš moderni, zapadnjački svijet. U Bibliji čitamo priče kao što su priča o Davidu, o čovjeku koji je bio po Božjem srcu, koji se suočavao sa sličnim mentalnim problemima. Nažalost, ovakvi su problemi daleko uobičajeniji nego što većina nas smatra da jesu.
2. Mentalni problemi ne omogućuju Boga u tome da čuje naše molitve.
Dok prolazim kroz ovakva razdoblja, ne samo da vjerujem da me one odvajaju od Božje ljubavi, nego i da zbog njih Bog ne može čuti moje molitve. Oboje je laž. U Bibliji vidimo mnoštvo stihova koji nas podsjećaju na to da nas ništa ne može odvojiti od Kristove ljubavi i da On uvijek čuje naše molitve. Jedan od meni omiljenih primjeraka nalazi se u 1. Samuelovoj 1, 10-19.
„I ojađena u duši pomoli se Ana Jahvi, plačući gorko. I zavjetova se ovako: »Jahve Sebaote! Ako pogledaš na nevolju službenice svoje i spomeneš se mene i ne zaboraviš službenice svoje te dadeš službenici svojoj muško čedo, ja ću ga darovati Jahvi za sve dane njegova života i britva neće prijeći preko glave njegove.«“ (1. Samuelova 1, 10-11)
Ana, žena koja nije mogla začeti, daje zavjet Gospodinu, da će Mu predati svoga sina, ako je se ”sjeti”. Dok u hramu kroz molitvu izlijeva svoje srce Bogu, izgleda kao da je pijana i ometena. Ana govori da nije niti jedno, nego da progovara iz velike ”tjeskobe i uzrujanosti”. Možda znate što se dogodilo sljedeće. Gospodin je se sjetio i dobila je sina, Samuela. Anksioznost i očaj koje je osjećala, nisu spriječile Boga da čuje i usliši njezine molitve.
3. Isus razumije naša unutrašnja previranja.
Ponekad imamo takav osjećaj, zar ne? Kao da naša tijela i duše prolaze kroz previranja. Osjećamo zbunjenost, kaos i nesigurnost. Osobno mogu iskusiti tjelesne simptome, koji ometaju moj svakodnevni život: ubrzano lupanje srca, nedostatak daha i vrtoglavice, zbog kojih mi se čini kao da se prostorija u kojoj sam, vrti. Anksioznost mi djeluje preteško, tama izgleda preduboka. Možda se možete povezati s ovime. Ono što je iznenađujuće jest to da i Isus razumije ove osjećaje. U Ivanu 12, 27 čitamo da Isus sam sebi govori, prije odlaska na križ, kako je Njegova duša u agoniji: „Duša mi je sada potresena i što da kažem? Oče, izbavi me iz ovoga časa? No, zato dođoh u ovaj čas!“
Naravno da je Isus bezgrješan u svakom smislu, no u Bibliji vidimo mnoštvo primjera Njegovog razumijevanja anksioznih osjećaja i nevolje. Grčka riječ za ”tjeskoba”, koja se nalazi u 27. stihu, isto tako se koristi za opis groze, unutrašnjeg nemira ili nemogućnosti odmora. Isus razumije što znači boriti se s ovakvim teškim osjećajima i okolnostima. To bi nas trebalo jako utješiti!
4. Možda nije baš ”sve u vašoj glavi”.
„Tako i uskrsnuće mrtvih: sije se u raspadljivosti, uskršava u neraspadljivosti; 43 sije se u sramoti, uskršava u slavi; sije se u slabosti, uskršava u snazi.“ (1. Korinćanima 15, 42-43)
Što ako postoji korijenski uzročnik mentalnih problema s kojima se suočavamo? Što ako neke od naših svakodnevnih navika doprinose nastanku istih? Nedavno sam se dublje pozabavila holističkim testiranjima, kako bih mogla bolje razumjeti ono što se događa ispod površine mog tijela i uma. Većinu svog života vjerovala sam da sam ja jednostavno takva, no što više učim to mi je jasnije da ne moramo zapeti u ovakvim negativnim obrascima. Možda možemo utjecati na naše mentalno zdravlje više nego što to mislimo. Možda postoji uzrok za naše simptome. Objašnjenje. Razlog. Jedna stvar je sigurna: naše mentalno, emocionalno, tjelesno i duhovno biće je povezano.
5. Osjećajima se ne može vjerovati.
Bez obzira na to koliko moćni i uvjerljivi oni mogu biti, ne možemo im vjerovati. To je prva stvar na koju se moram podsjetiti, kada stvari počnu ići nizvodno. Zastanem i pitam se: ”Govore li mi moji osjećaji istinu”? Često ne pokazuju cijelu sliku ni kontekst. Ne znam za vas, ali moji osjećaji mene mogu prevariti. Kada primijetimo misao koja je zapela u petlji koja se ponavlja, možemo zastati i zapitati se je li ta misao istinita, je li čista i je li od Boga. Filipljanima 4, 8 podsjeća nas na ovakve stvari: „Uostalom, braćo, što je god istinito, što god časno, što god pravedno, što god čisto, što god ljubazno, što god hvalevrijedno; je li što krepost, je li što pohvala – to nek vam je na srcu!“
Istina se ne mijenja. Božja Riječ i Njegova osobnost ostaju isti, bez obzira na to kako se osjećamo. Njegova obećanja ostaju. Umjesto da dopustimo da nas naši osjećaji prožmu, možemo sami sebe usidriti u Božju istini i odabrati da ćemo vjerovati onome što uči Biblija, čak i kada se ne osjećamo tako.
6. Uvijek postoji nada.
Jedna od najgorih stvari u vezi borbi s mentalnim problemima, jest to da ponekad sve jednostavno djeluje preteško i previše mračno. Ponekad mislimo da smo otišli predaleko. Taj teret kojeg nosimo nam se čini pretežak. Pitamo se, koja je naša svrha postojanja. Život izgleda beznadno. Znam da je ovo teško vjerovati, ali i u najcrnjim danima, za mene i za vas postoji nada. Nemojte meni vjerovati na riječ. Pročitajte što o tome kaže Psalam 42, 12: „Što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni? U Boga se uzdaj, jer opet ću ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog!“
Ako ste i vi jedan od kršćana koji se bori s mentalnim problemima, nadam se da znate da niste sami. Nažalost, za mnoge od nas ovo je svakodnevni rat. Kada nam stvari djeluju preteško, nije sramota potražiti pomoć. Voljeni ste. Vrijedni ste. Vrijedite. Ako trenutno prolazite kroz razdoblje koje je teško, potražite pomoć od nekoga: člana obitelj, prijatelja, savjetnika, terapeuta. Bog vas je stvorio kao jedinstvenog čovjeka i potrebni ste svijetu! Držite se ovih istina i pohranite ih u svoje srce, kako biste ih se mogli prisjetiti kada vas pritisnu teški, mračni trenuci. I zapamtite: u borbi nikada niste sami.
Autorica: Cason Schulze; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Ibelieve.com
