Na što je Isus mislio kada je Petru dao ključeve kraljevstva nebeskog?

Petar i ostali učenici trebali su nastaviti Kristovo djelo na zemlji. Na što je Isus mislio kada je Petru dao ključeve kraljevstva nebeskog?

Biblija koristi ključ kao simbol vlasti. U Izaiji 22, 22 vidimo Elijakima kako prima “na pleća ključ od kuće Davidove …”. Pouzdani kraljev sluga nosio je ključ kraljeve kuće na kuki na ramenu. Stoga je imao ovlast otvoriti ili zatvoriti kraljevu kuću.

“Ovo govori Sveti, Istiniti, Onaj koji ima ključ Davidov i kad otvori, nitko neće zatvoriti; kad zatvori, nitko neće otvoriti.” (Otkrivenje 3, 7)

Otkrivenje 3, 7 koristi sličnu simboliku, otvoreno govoreći o Isusu koji ima Davidov ključ. U drevnom Izraelu, ljudski je kralj zapravo bio Božji upravitelj, istinski kralj zemlje. Slično tome, Isus Krist je upravitelj Kraljevstva svoga Oca. Stoga samo Isus može dopustiti ili zabraniti nekome ulazak u Kraljevstvo – niti jedan čovjek nije imao niti ima tu vlast.

Na što je Isus mislio kada je Petru dao ključeve kraljevstva nebeskog?

Nakon što je Isus rekao Petru da će svoju Crkvu sagraditi na Stijeni i da je vrata paklena neće nadvladati, nastavio je:

“Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima.” (Matej 16, 19)

Važno je shvatiti da je “stijena” iz Mateja 16, 18 Isus, a ne Petar. Petar je dugi niz godina bio vodeći apostol rane novozavjetne Božje crkve, ali ne i njezin glavni kamen temeljac – to je bio i jest Isus Krist (Efežanima 2, 20).

Isus je Petru dao “ključeve kraljevstva nebeskoga”, a ne ključeve neba. Petar i ostali učenici trebali su nastaviti na zemlji Kristovo djelo, propovijedajući evanđelje i objavljujući Božju volju ljudima. Petar je upotrijebio ključeve koje mu je Krist dao da otvori vrata Židovima na Dan Pedesetnice (Djela 2), Samarijancima nakon Filipove propovijedi (Djela 8, 14-17) i poganima, nakon što je Gospodin poslao njemu viđenje i apel Kornelija (Djela 10).

Jesu li ljudi ovlašteni dati oprost grijeha?

“Kojima oprostite grijehe, oprostit će im se, i kojima zadržite, zadržat će se.” (Ivan 20, 23)

Moć opraštanja grijeha ima samo Bog i Njegov sin Isus Krist (Marko 2, 7.10). Međutim, gornji stih kaže da je Krist dao apostolima i svim svojim slugama vlast da ljudima kažu da im je Bog oprostio grijehe. Obratite pažnju na obraćanje u množini. To ukazuje na to da Krist govori svim apostolima. Danas, kada službenici krštavaju i polažu ruke na ljude (Djela 2, 38 i Djela 8, 17), oni mogu reći pokajanom grešniku da su mu milošću Božjom oprošteni grijesi. Čovjek ne može oprostiti grijehe. Može samo Bog!

U prošlosti, kada je netko tražio kraljevu pomoć ili savjet, sluga je bio ovlašten otvoriti vrata kraljeve kuće i pomoći osobi da dođe do kralja. Kristove sluge danas imaju sličnu odgovornost: pomagati onima koji ne poznaju Boga da dođu k Njemu i prime oprost i život vječni. Krist je pokazao da vjerski učitelji njegova doba, koji su imali pristup znanju o Božjim putovima, nisu uspjeli u svojoj službi.

“Jao vama, zakonoznanci! Uzeste ključ znanja: sami ne uđoste, a spriječiste one koji htjedoše ući.” (Luka 11, 52)

Kao što su nakon Isusove smrti apostoli imali vlast predstavljati Ga, poučavati onako kako ih je On poučavao i biti instrumenti u pomaganju ljudima da postanu dionici kraljevstva Božjega, danas su svi iskreni vjernici pozvani da čine isto djelo. Nažalost, mnogi lažno tvrde da koriste ovaj autoritet i zloupotrebljavaju ga.

PROČITAJTE JOŠ: