Na prvi pogled čini se kao da je Isus bio nepristojan kada je Mariju nazvao “ženom” u Ivanu 2,3. No, je li On to uistinu bio?
U Evanđelju po Ivanu, Marija, Isus i nekoliko apostola našli su se na svadbi. U Evanđelju po Ivanu (2,3) Marija govori Isusu da domaćin nema više vina. Marija je očito željela da Isus učini nešto posebno kako bi popravio situaciju; do tada nije napravio niti jedno čudo (Ivan 2,11) te je Marija očito mislila da je bilo vrijeme da pokaže tko je On.
“Ženo, što ja imam s tobom?”
Isusov odgovor, u modernom prijevodu, se nekim ljudima može činiti kao nepristojan. On odgovara: „Ženo, što ja imam s tobom? Još nije došao moj čas!“ Isusovo oslovljavanje svoje majke kao žene je ono što nam se čini nepristojno.
Jedan od problema s prijevodima iz jednog u drugi jezik je taj da određene fraze imaju značenje koje nije tako lako prenijeti u drugi jezik. Fraze koje imaju drugo značenje od onog koje nam se prvo nameće nazivaju se idiomi te mogu biti izvor zabune prilikom prevođenja.
Na primjer, engleska fraza „heads up“ koja znači da se osoba treba sagnuti zapravo se doslovno može prevesti sa „glavu gore“, ali to „doslovno“ značenje neće pasti na pamet osobi koja je iz Engleske ili koje druge zemlje gdje se govori engleski, nego će djelovati instinktivno, tako da dolazi do problema prilikom prijevoda. Morali bismo pripaziti da ne prevodimo sinonimima kako ne bismo zbunili čitatelja.
Riječ “žena” je korištena kao riječ “gospođa”
Ono što Isus govori svojoj majci (Ivan 2,4) u prijevodu zvuči iznimno nepristojno. No, u originalnom jeziku, i u sklopu te kulture, Marija ne bi interpretirala Isusove riječi na isti način kao i mi. Riječ „žena“ je tada korištena na način na koji mi danas koristimo riječ „gospođa“.
Korištenjem takve riječi Isus se na neki način distancira od svoje majke – on naglašava da nije toliko ovisan o njezinim željama – ali to, ni u kojem slučaju, ne čini na nepristojan način. Isus iz ljubavi koristi tu istu riječ kada s križa govori Mariji da ju daje Ivanu na brigu (Ivan 19,26).
VIDI OVO: Zašto je Isus ostavio Mariju Ivanu da brine o njoj do smrti?
„Što ovo ima sa mnom?“
Pitanje koje Isus postavlja Mariji isto tako nije nepristojno. Možda bi u nekim prijevodima moglo zvučati tako: „Što ja imam s tobom?“ (Ivan 2,4), ali to je, u ono vrijeme, bio ustaljeni idiom. Na grčkom, Isusovo pitanje glasi: „Ti emoi kai soi?“ što označava frazu koja se odnosi na odnos između dvije osobe. To bi pitanje moglo biti prevedeno s: „Kakav posao imamo jedno s drugim?“ ili, manje formalno, „Što ovo ima sa mnom?“ ili „Zašto me u ovo uplićeš?“.
Ponovno, Isus izražava da je neovisan od svoje majke; koliko god je Marija bila revna da potakne Isusa da učini čudo, ona nije imala pravo odrediti vrijeme ili način za otkrivanje Isusove slave. Isus joj to nježno naglašava, bez ikakve nepristojnosti.
„Još nije došao moj čas.“
Isus zaključuje svoju izjavu govoreći: „Još nije došao moj čas.“ Referiranje na „čas“ ili „vrijeme“ znači da je Isus neprestano radio po nebeskom planu. Tako da On nije namjeravao otkriti svoju moć prije nego je Bog to odredio (vidi: Ivan 5,30).
Jedna od važnijih stvari koje je Isus rekao tijekom svog iskušenja jest da je moguće raditi pravu stvar iz krivih razloga (Matej 4,1-10). To jest, bilo bi krivo napraviti čudo ako vrijeme i mjesto ne odgovaraju Božjoj volji.
Isusovo prvo čudo
Isus je djelovao i izveo je svoje prvo čudo. Pretvorio je vodu u vino, ali je ujedno to napravio vrlo suptilno i bez nametanja. Jedino su sluge, Marija i nekoliko apostola znali što je On učinio. To je čudo služilo kako bi pokazao svoje sposobnosti svojim učenicima, ne kako bi demonstrirao svoju moć javnosti (vidi: Ivan 2,11).
Zaključak je da Isus nije bio nepristojan u Evanđelju po Ivanu (2,4). On je pristojno ukazao na to da slijedi Božji plan, ne Marijin; te da taj trenutak nije bio pravi da se otkrije u javnosti. Nešto od tog tona koji izražava poštovanje izgubljeno je u prijevodu, ali Isus nikako nije bio nepristojan.
Izvor: Gotquestions.org; Prijevod: Ida U.
