Isus moli: „Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj“, jer je naš duh siguran samo u Očevim rukama. Ostavio nam je divan primjer koji trebamo slijediti.
Na samom kraju Isusova života, dok je visio na križu, sunce se zamračilo te se zastor u hramu poderao na pola. Tada „povika Isus iza glasa: »Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!« To rekavši, izdahnu.“ (Luka 23,46).
Važno je primijetiti, kada je Isus rekao: „Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!“ On je citirao Pismo, Psalam 31,5. Ranije, Isus je isto citirao Psalam 22,1 s križa (Matej 27,46). U svemu što je Isus rekao i učinio, On je ispunio Božju volju i Riječ Božju.
Isus izgovara Davidovu molitvu
Čak i u smrtnim mukama, naš je Gospodin bio usmjeren na Svoju misiju te je ukazivao na one oko Sebe kako bi se ispunilo proročanstvo. Psalam 31 jest Davidova molitva u nevolji, puna povjerenja u Boga, a Luka 23 prikazuje kako Sin Davidov izgovara istu molitvu:
„Tebi se, Jahve, utječem,
o, da se ne postidim nikada:
u svojoj me pravdi izbavi!
Prikloni k meni uho svoje,
pohiti da me oslobodiš!
Budi mi hrid zaštite,
tvrđava spasenja.
Jer ti si hrid moja, tvrđava moja,
radi svoga imena vodi me i ravnaj.
Izvuci me iz mreže koju mi zapeše,
jer ti si moje utočište.
U tvoje ruke duh svoj predajem:
otkupi me, Jahve, Bože vjerni“. (Psalam 31, 2-6).
No Isusove riječi s križa nisu bili u potpunosti didaktičke, one su izražavala istinske osjećaje Njegova srca. Kako je stoljećima ranije David zavapio Bogu, tako i Isus osjeća veliku potrebu za pomoći te se okreće „vjernom Bogu“, jedinom izvoru pomoći.
VIDI OVO: 7 Isusovih izjava s križa i njihovo zadivljujuće značenje
Naš je duh siguran samo u Očevim rukama
Usred sve svoje nevolje, Isusov duh gleda prema gore za oslobođenje, sa snažnom vjerom u Onoga koji je jedino pravo utočište.
Isus se moli: „Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj“, jer je naš duh siguran samo u Očevim rukama. Kada je riječ o sigurnosti vjernika, Isus je učio: „Otac moj, koji mi ih dade, veći je od svih i nitko ih ne može ugrabiti iz ruke Očeve“ (Ivan 10,29). Mi imamo naviku naše najvrjednije zemaljske stvari stavljati u sefove ili banke, gdje znamo da nitko ne može uči. S križa, Isus nam je pokazao da je naše najvrjednije blago – naš duh – najsigurnije u Očevim rukama.
Na kraju života trebamo slijediti Isusov primjer: „Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj“
U trenutku spasenja mi predajemo svoj duh u Očeve ruke; mi Mu povjeravamo naše spasenje. Od tada pa nadalje, život je samo neprestano povjeravanje našeg duha u Očeve ruke. Mi predajemo naš duh Njemu u službu, u našim svakodnevnim odlukama, u našim radostima i tugama. I, kada dođe vrijeme naše smrti, mi slijedimo Isusov primjer i govorimo: „Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj“.
VIDI OVO: Zašto je Isus vapio: „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?“
Dok je Stjepan, prvi mučenik, bio kamenovan do smrti, on je molio izmijenjenu Isusovu molitvu (Djela 7,59). Kroz godine su mnogi kršćani nalazili utjehu u Psalmu 31 te su u trenucima svoje smrti ponavljali Isusove riječi s križa. Neke od tih osoba bile su Jan Hus, Martin Luther, Polikarp, Philip Melanchthon.
Izvor: Gotquestions.org
