„Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš? Ili kako možeš reći bratu svomu: `Daj da ti izvadim trun iz oka`, a eto brvna u oku tvom? Licemjeru, izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ćeš onda dobro vidjeti izvaditi trun iz oka bratova“. (Matej 7, 3-5) 

Nedavno su stvari u našem domu postale još uzbudljivije. Uz naše troje djece udomili smo tromjesečnu bebu. Kao rezultat toga, ni suprug ni ja ne spavamo dobro i zbog toga smo postali malo lošije raspoloženi nego što smo inače. S obzirom na okolnosti i povećanu razinu stresa, manjak strpljenja, koji je nastao kao rezultat, je razumljiv. 

No, jedno jutro, dok sam bila na putu prema teretani, zamišljala sam u umu načine kako da svom suprugu kažem kako da se počne bolje ponašati. Željela sam mu reći da treba biti bolje raspoložen u 3 ujutro, kada jedno od nas dvoje treba ustati i nahraniti bočicom bebu. On bi trebao uspjeti postići to da sav taj stres, zahtjevi i osjećaji samo ”otkotrljaju” s njegovih leđa, a da on pritom ne pokaže nikakvu frustriranost. 

To je bio moj plan, sve dok jedan maleni glas nije prošaptao ove tri riječi: „Što s tobom“? Ha? Te riječi su me zaustavile na mjestu. Moja savršeno osmišljena lekcija koju sam željela očitati suprugu, koja vi najvjerojatnije završila u velikoj svađi, morat će pričekati. Shvatila sam po prvi puta nakon dugo vremena da sam bila licemjerna. 

VIDI OVO: 5 načina na koje često krivo prosuđujemo ljude

Koliko puta prigovaramo drugima, a opravdavamo naše greške?

Koliko puta prigovaramo našim supružnicima zbog stvari za koje smatramo da ih čine pogrešno, dok u isto vrijeme opravdavamo naše greške? Jasno, kriva sam za ovo. Mudre izreke 21, 2 govore nam o tome da se nama naši načini čine ispravno.

Vjerujem da je Bog iz tog razloga i osmislio brak. Kada smo sami, postajemo tolerantni na naše pogreške. Kada živite s nekime, to znači da ćete ponekad biti u situaciji napraviti grešku. Najbolja stvar u vezi tih teških trenutaka naših brakova jest ta što su takve situacije naše najbolje prigode za rast! 

Stoga, pomolimo se zajedno da idući puta kada budemo u iskušenju pokazati prstom na neuspjehe naših supružnika, da umjesto toga zastanemo i razmislimo gdje se mi nalazimo u svemu tome. Bolji način od pokušavanja ”preodgoja” naših partnera jest najprije rad na sebi. Na taj način Bog raste u nama, a milosrđe se pokazuje prema našim supružnicima kroz nas, kada oni počine grešku. To je pobjeda i za nas i za njih. 

Autorica: Amanda Idleman; Izvor: Crosswalk.com