Nažalost, svi mi prosuđujemo ljude na temeljnu nečega što je nama bitno. Donosimo pet načina na koje često krivo prosuđujemo ljude!

Po izgledu

Jeste li ikada čuli izreku „ne sudi knjigu po koricama?“

Kada je prorok Samuel tražio slijedećeg izraelskog kralja, Bog mu je rekao da će kralj biti jedan od Jišajevih sinova tako da je Jišaj pokazao samo svoje „velike dečke“.

Većina bi mislila: „Ajme, on je visok i snažan i baš izgleda kao kralj.“

No, Bog je rekao Samuelu: „Ne gledaj na njegovu vanjštinu ni na njegov visoki stas, jer sam ga odbacio. Bog ne gleda kao što gleda čovjek: čovjek gleda na oči, a Jahve gleda što je u srcu“ (1. Samuelova 16,7).

Bog je izabrao onoga kojeg bismo nazvali „ružno pače“, ali je kralj David bio najveći izraelski kralj (poslije Isusa, naravno).

Po riječima drugih

Često prosuđujemo ljude prema riječima drugih, a to nije naš posao. Bog treba prosuđivati, a ne mi. Koliko ste puta nekoga krivo prosudili zbog informacija koje su vam drugi rekli? No kada ste ih bolje upoznali, oni su odjednom ispali potpuno drugačiji.

Kada ste suočeni sa izjavom koja može i ne mora biti istina, provjerite činjenice.

„Nikakva nevaljala riječ neka ne izlazi iz vaših usta, nego samo dobra, da prema potrebi saziđuje i milost iskaže slušateljima“ (Efežanima 4,29).

Po njihovoj prošlosti

Svaka osoba na ovoj zemlji učinila je ili napravila nešto zbog čega žali. Zapravo, svaka osoba je učinila ili napravile više od jedne stvari na koju baš nije ponosna.

Zbog toga je važno ne definirati osobe na osnovi odluka koje su donijeli u prošlosti nego na osnovi onoga kakvi su danas.

Ponekad je prošlost osobe sve što znamo o njoj te je tako lako krivo prosuditi ljude ovisno o njihovim prošlim iskustvima.

Jedan od problema jest da mi nismo živjeli njihov život. Njihov je život jednako poseban njima kao i nama naš.

Uspoređivanjem

Apostol Pavao nam govori da nije mudro sami suditi druge ili ih suditi prema našim standardima. Mi nismo standard: Isus Krist jest!

Navodno postoje neki koji su pokušali loše govoriti o Pavlu (2. Korinćanima 10,1) tako da je Pavao napisao: „Ne usuđujemo se, doista, izjednačiti ili usporediti s nekima koji sami sebe preporučuju, ali nisu razumni jer sami sebe sobom mjere i sami sebe sa sobom uspoređuju“ (2. Korinćanima 10,12).

Kao da su govorili: „Ja sam bolji od tebe zato što…“. Crkva u Korintu se čak natjecala tko je bolji propovjednik (1. Korinćanima 3,4).

Možemo krivo procijeniti ljude tako što ih uspoređujemo s drugima ili sa sobom i našim standardima (koji nisu savršeni).

Pretpostavljanjem

Mnogo smo puta pretpostavili najgore da bi sve ispalo odlično.

Kao kada pretpostavimo da netko kasni zbog svoje krivnje, a na kraju ispadne da se nešto drugo dogodilo što nisu mogli kontrolirati.

O tome možda Pavao govori kada priča o ljubavi: „sve pokriva, sve vjeruje,
svemu se nada, sve podnosi“ (1. Korinćanima 13,7).

Nemojte pretpostavljati samo najgore o drugima. Uvijek imajte otvoren um i vjerujte. Trebate se uvijek nadati najboljemu i sve podnositi čak i kada stvari ne ispadnu dobre.

Zaključak

Svi smo mi krivi za krivo prosuđivanje ljudi u mnogo stavki s ovog popisa. No, sada trebamo svjesno pokušati ne suditi druge prema izgledu, ne uspoređivati ih s drugima i ne pretpostavljati najgore o njima.

Mislim da bi Bog bio zadovoljan s nama da prihvatimo druge kakvi jesu jer nas je On prihvatio kakvi smo prije bili.

Izvor: Theprayingwoman.com; Prijevod: Ida U.

Reci što misliš