U srpnju 1993. godine 15-godišnja majka dovežena je u ženski zdravstveni odjel kako bi pobacila svoju malenu djevojčicu u kasnoj fazi trudnoće. U stvari, trudnoća je bila u toliko naprednoj fazi da je bilo blizu vrijeme djetetova rođenja.
Budući da pobačaj tada nije bio toliko usavršen, nalazi kažu kako je George Tiller u djetetovu glavu na dva mjesta ubrizgao kalijev klorid: s lijeve strane čela iznad obrve i u sredinu lubanje, što je kod djeteta ostavilo trajne oznake opekline i tragove uboda igle.
Kada se majka idućeg dana vratila kako bi zaista obavila pobačaj, otkriveno je da dijete nije umrlo kako je trebalo zbog otrovnih injekcija. Majka je poslana u lokalnu bolnicu gdje je i rodila, nakon čega je dijete bilo ostavljeno u kolijevci, povijeno u dekicu. Dijete je ostavljeno da umre, piše Lifesitenews.com.
Ono što je nevjerojatno je da je dijete nastavilo živjeti i 24 sata kasnije bez obzira na to što nije bilo očišćeno. Dijete je još uvijek imalo pupčanu vrpcu no nije dobivala hranjive tvari ili kisik.
Medicinska sestra se sažalila nad djetetom, kontaktirala odvjetnika koji je zatim kontaktirao jednu obitelj koja je i posvojila malenu djevojčicu. Dali su joj ime Sarah.
Unatoč tomu što su liječnici rekli da Sarah neće preživjeti osam tjedana, zbog skrbi i brige obitelji djevojčica je preživjela pet godina.
Zbog Tillerovih injekcija Sarah nije mogla rasti, lijeva strana mozga bila je oštećena, slijepa i nije mogla hodati. Bez obzira na to članovi njezine obitelji nikada na nju nisu gledali kao na teret, već su bili blagoslovljeni što je ona dio njihove obitelji.
U službenim spisima Sarine smrti stoji kako je Tiller uspio oduzeti njezin život, samo što mu je za to trebalo pet godina.
Ova tragična priča pokazuje kako ljudska izopačenost može ubiti nevino dijete na jedan barbarski način, ali je i svjedočanstvo toga kako je svaki pojedini život dragocjen.
