Kao četveromjesečna beba, Jasmina Stojanović iz Kragujevca bila je ostavljena u Centru za socijalni rad – povijena u običnu kesu jer njezina majka nije imala ni za pelene.
Umjesto uspomena iz djetinjstva, ponijela je tek sitne minđuše i igračku-bebu koja je plakala. Njena majka, tada devetnaestogodišnja djevojka, bez podrške obitelji i partnera, donijela je bolnu odluku da kćer povjeri udomiteljskoj obitelji.
Danas, više od tri desetljeća kasnije, Jasmina (35) je odrasla žena, majka sedmero djece i primjer vjere i praštanja. Pronašla je svoju biološku majku i odlučila da je neće ostaviti samu, već da će je primiti u svoj dom, piše Stil.kurir.rs.
Ljubav koja je započela bolom
Kao mlada djevojka, Jasminina majka zaljubila se u mladića čiji je nemirni duh prevagnuo nad odgovornošću. Kada je Jasmina rođena, on ju je napustio, a majka je ostala sama i bez podrške. Nakon nekoliko mjeseci borbe, pritisnuta siromaštvom i nerazumijevanjem okoline, odlučila je kćer povjeriti drugima.
Jasminina hraniteljska obitelj iz Miloševca prihvatila ju je kao svoje dijete. Nikada nisu dopustili da u njezinu srcu nikne gorčina prema majci. Naprotiv, učili su je da vjeruje da postoji razlog i da poštuje svoju majku, bez obzira na prošlost. „Moja udomiteljica nikada nije dopustila da kažem nešto ružno o majci. Uvijek je govorila da je ona moja majka i da je trebam voljeti“, prisjeća se Jasmina.
Čudo ponovnog susreta
Nakon više od trideset godina, zahvaljujući društvenim mrežama, Jasmina je pronašla svoju majku koja sada živi u Italiji. Prvi susret preko video poziva bio je dirljiv i nezaboravan. Kada je majka ugledala Jasminu, prepoznala ju je i izustila: „Jasmina, sine, jesi to ti?“
Majka je zaplakala i pala na pod, a Jasmina osjetila snažnu mješavinu tuge i olakšanja. Bez obzira na bolne uspomene, odlučila je ne tražiti objašnjenja nego samo obnoviti izgubljeni odnos.
Kuća ispunjena ljubavlju
Danas, Jasmina je odlučna majci pružiti sigurnost i toplinu doma. „Majka, ti ćeš doći kod mene, ja tebe ne dam. Sve što imam, imat ćeš i ti“, rekla joj je kroz suze. Majka, svjesna svojih pogrešaka, isprva je odbijala misleći da nije dostojna takve ljubavi, ali Jasmina je ustrajna: „Bog me blagoslovio sa sedmero djece i obitelji punom ljubavi. Kako da ostavim svoju majku samu?“
Jasminina priča snažno svjedoči da oprost nije slabost, nego najveća snaga. Umjesto gorčine, izabrala je ljubav i obnovu. Njezino svjedočanstvo podsjeća na riječi Pisma: „Budite jedni drugima dobri, milosrdni; opraštajte jedni drugima kao što i Bog u Kristu oprosti vama“ (Ef 4,32).
Kao žena i majka, Jasmina je pokazala da obitelj nije definirana samo greškama prošlosti, nego snagom zajedništva i Božjom milošću. Njezin život je primjer kako Bog može iz pepela boli podići priču ispunjenu nadom, ljubavlju i praštanjem.
