Mnogi kršćani prolaze kroz razdoblja u kojima se osjećaju potpuno napušteno od Boga. Često nam se govori da ćemo, ako smo uistinu spašeni, uvijek snažno osjećati prisutnost Duha Svetoga u svom srcu.
Kada taj osjećaj izostane, naša ljudska logika nam sugerira da se Bog sigurno povukao ili da nismo dovoljno dobri. Takvo razmišljanje, iako zvuči sasvim prirodno, zapravo nije biblijsko i može dovesti do kršćanskog života koji je ispunjen stalnom frustracijom i duhovnom suhoćom.
Ključno je razumjeti temeljnu razliku između savezne stvarnosti i našeg promjenjivog iskustva. Ako ste u Isusu Kristu, Božja blizina je trajna činjenica zajamčena Njegovim obećanjem, dok su vaši osjećaji tek subjektivno i nestalno iskustvo.
Ako pobrkate ove dvije stvari, vrlo vjerojatno ćete živjeti poput siročeta čak i dok ste voljeni sin ili kćer Nebeskoga Oca. Kralj David nam u 27. psalmu daje izvanredan primjer ovakvog nepokolebljivog povjerenja usred najtežih životnih okolnosti.
David u svojim molitvama traži jednu stvar, a to je neprestano prebivanje u Gospodnjem domu kako bi promatrao Njegovu ljepotu. Zanimljivo je da on ne moli prvenstveno za rješavanje svojih teških problema ili trenutno uklanjanje neprijatelja koji ga okružuju.
Njegov glavni fokus je usmjeren na trajni pristup Božjoj prisutnosti. U biblijskom razmišljanju traženje Božjeg lica znači žudnju za relacijskom blizinom i zajedništvom koje nadilazi puko teorijsko znanje o Bogu.
Slika trsa i loze
Čak i u trenucima kada se David osjeća kao da je Bog sakrio svoje lice, on ne dopušta da njegovi subjektivni osjećaji postanu njegova teologija. Biblija nas poziva da hodamo pred licem Božjim, što znači živjeti cijeli svoj život svjesni Njegove blizine, bez obzira na to što nam naša osjetila govore. Isus nas u 15. poglavlju Ivanova evanđelja dodatno poučava o važnosti prebivanja u Njemu koristeći sliku trsa i loze.
Loza ne donosi plod vlastitim naporom ili grčevitim trudom, nego isključivo tako što ostaje čvrsto povezana s izvorom života. Mnogi vjernici danas pokušavaju proizvesti duhovni plod kroz iscrpljujući rad i strogu disciplinu, potpuno zaboravljajući na živu zajednicu s Kristom.
Često mislimo da će naša savršena poslušnost privući Boga bliže nama, ali biblijski poredak je zapravo obrnut. Prvo moramo prebivati u Njemu, a plodovi će se pojaviti kao prirodan rezultat te neraskidive povezanosti.
Ako se danas osjećate duhovno prazno ili suho, to nipošto ne znači da vas je vaš Stvoritelj napustio. Vaša percepcija može biti krhka, ali Njegova riječ je nepomična stijena. Spasitelj je obećao da će biti s nama u sve dane do samoga svršetka svijeta.
Prebivanje u Kristu je poput vježbanja duhovnog mišića i zahtijeva svakodnevno, svjesno vraćanje uma Gospodinu kroz molitvu i čitanje Riječi. Čitajte Bibliju kako biste susreli živoga Boga, a ne samo prikupili informacije, i vjerujte Njegovom savezu više nego svojim nestalnim emocijama.
