Jednoga dana srce će ti stati! Ne govorim to da te uplašim, nego da te probudim. Jer dokle god kuca, imaš priliku. Ne za još jedan uspjeh. Ne za još jednu pobjedu. Nego za povratak Bogu.
Znaš li što Bog kaže?
„Sjeti se da si prah i da ćeš se u prah vratiti.“ (Postanak 3,19)
„Ljudi su određeni jednom umrijeti, a nakon toga dolazi sud.“ (Hebrejima 9,27)
To nije prijetnja.
To je poziv na budnost.
Poziv da ne živiš kao da je ovo sve. Jer nije.
Srce je poput sata. Kuca dok ne završi zadnji krug.
Ali duša…
Duša ima dom. I kad srce stane, duša ide kući
„Jer ne gledamo na vidljivo, nego na nevidljivo; jer vidljivo je prolazno, a nevidljivo vječno.“ (2. Korinćanima 4,18)
„Naše građanstvo je na nebesima, odakle i Spasitelja očekujemo – Gospodina Isusa Krista.“ (Filipljanima 3,20)
Zato ne čekaj.
Ne misli da imaš vremena.
Danas – dok još dišeš – približi se Onome koji je Život.
„Danas, ako glas mu čujete, ne budite srca tvrda.“ (Hebrejima 3,15)
Isus nije došao da nam sudi, nego da nas spasi
Da umre, kako bi mi živjeli. Da ustane, kako bi i nas poveo u život koji ne završava smrću.
„Ja sam uskrsnuće i život. Tko u mene vjeruje, ako i umre – živjet će.“ (Ivan 11,25)
Kad tvoje srce utihne, a oči se zatvore – ostat će samo jedno važno: Jesi li ga poznavao?
Ne što si sve postigao. Ne tko te sve volio. Nego – je li tvoje srce pripadalo Njemu?
Zato danas, dok imaš još jednu priliku, reci:
„Bože, evo me. Ne znam sve, ali želim Te. Vodi me. Spasi me.“
Jer kad srce stane – vječnost počinje.
I duša ide kući.
