Jeste li svjesni što vam sotona želi učiniti? Ovaj tekst će vam otkriti njegove namjere!

Zar ne bi bilo lijepo kad bi nas đavao ostavio na miru kada prolazimo kroz teška vremena?

Volio bih da je tako, ali vas moram izvijestiti da on to ne čini. On se uvijek bori na prljav način. Sotona vidi naša razdoblja potištenosti kao svoje prilike.

Sukladno njegovoj naravi, on napada sa svojom opakom odlučnošću kada smo najslabiji. Ništa manje ne možemo očekivati od neprijatelja. Moramo shvatiti koliko je Sotona zao i kako su užasne njegove namjere prema nama. Sotona je nepopustljiv u svojim napadima zato jer nas duboko mrzi. On želi naše potpuno uništenje. Nema nikakve dobrote u njemu. On nema apsolutno nikakve vrline i sućuti. To je njegova narav i on se neće promijeniti.

Pomisli na najgore, groteskne stvari koje ljudi čine jedni drugima. Pomisli na peći u nacističkim koncentracijskim logorima, ili sjenila za žarulje načinjena od ljudske kože. Pomisli koliko su užasnih načina mučenja i ubijanja ljudi izmislili: vezali ljude na hrpi drva i gledali ih kako gore, ili ih vezali rukama i nogama za četiri konja koji bi galopirali u četiri različita smjera i raskidali žrtvu u dijelove.

Sjetite se Gulaga ili bombardiranja crnačkih crkava na Jugu (SAD-a, op. pr.), te ubijanja malih djevojčica u njihovoj nedjeljnoj odjeći. Zamisli kako mogu neki roditelji silovati svoju četveromjesečnu bebu ili kipućom vodom politi svoju djecu. Ljudi čine neopisive stvari jedni drugima – bestidna, čudovišna, nasilna djela. U zatvorima širom svijeta oči i nokti bivaju svakodnevno vađeni, a ljudi bivaju prisiljavani jesti svoju vlastitu nečist. Na seansama vještica ubijaju se i jedu bebe. U izbjegličkom kampu u Tajlandu sreo sam ljude koji su mi ispričali užasne priče o vojnicima koji su rezali trbuhe trudnim ženama, a male su nerođene bebe ispadale u blato dok je zgranuta obitelj stajala i gledala s nevjericom.

Zgražamo se užasnuti tim strašnim stvarima koje ljudi čine jedni drugima. Uglavnom smo mi zaštićeni od užasa tih stvarnosti. No sve je ovo iznjedrio naš neprijatelj. Sotona je daleko gori od bilo čega stvarnog ili zamišljenog. Moramo imati objavu o našemu neprijatelju. Baš kao što trebamo božansko otkrivenje o Božjoj dobroti, milosrđu i ljubavi, tako moramo imati otkrivenje o sotoninoj zloj i razarajućoj moći.

Đavao nema osjećaja za fer igru. On je nemilosrdan. Kada smo potišteni, on nas udara. Poput morskog psa, kada namiriše krv, približava se kako bi ubio. On je pun mržnje, i uspijeva mučiti. Kada se dogode tragedije – kada nisi uspio u školi, kada si izgubio posao, kada su te muž ili žena prevarili, kada si izgubio obitelj u prometnoj nezgodi – tada đavao miče sve zapreke i žestoko te proganja.

Ljudski je biti shrvan i doživjeti emocionalnu traumu kada nam se dogode tragedije. No tijekom tih razdoblja moramo također ostati svjesni i paziti na napad neprijatelja. Sotona bilježi našu slabost bilo da je strast, sumnja ili depresija. On strpljivo čeka pogodnu priliku i tada sije sjeme uništenja u našim životima. Dok on gleda kako ono pušta korijene, mi zamijetimo kad je prekasno ili uopće ne zamijetimo.

Naša je odgovornost prepoznati upornost neprijatelja i iznenaditi ga time što ćemo pretražiti područja slabosti zbog kojih smo pali u prošlosti. Ako si nekad imao prometnu nezgodu na određenoj dionici autoceste ili na nekom križanju, ne možeš proći to mjesto a da ne postaneš silno svjestan njegove opasnosti. Ako nigdje drugdje, tamo ćeš sigurno voziti daleko opreznije. Na isti način možemo biti jaki i nadvladati ono gdje smo u prošlosti pali.

Autor: Dean Sherman; iz knjige ”Duhovna borba”