Charles Russell, osnivač i otac pokreta Jehovnih svjedoka, tvrdio je kako je on pouzdani stručnjak za grčki jezik, tako da su po njemu, svi dosadašnji prijevodi Biblije nepouzdani. Međutim, dokazano je na sudu u Kanadi, da on uopće nije znao čitati grčki, iako se na sudu zakleo da zna.
Još jedan događaj dovodi u pitanje njegovo “kršćansko poštenje”. Russelovo “Čudesno sjeme žita” prodavalo se po dva dolara (tada je to realno bila mnogo veća vrijednost, nego što je to danas) za kilogram, a tvrdio je da ono donosi pet puta bolji urod od običnog žita. Tužio je lokalne novine i tražio odštetu od 100 000 dolara, jer su ga nazvali lažovom i prevarantom. Izgubio je parnicu kad su vladini stručnjaci utvrdili da u tom sjemenu nema nikakve čudesne moći. Godine 1947. Vrhovni sud u Kanadi proglasio je Jehovine svjedoke “nereligijskim tijelom” (da nisu kršćanska crkva).
Jehovini svjedoci zabranjuju transfuziju krvi. Dozvolit će radije da im član obitelji i umre, ako ne dobije krv. Pri tome se pozivaju na navode iz Levitski zakonik 3,17; 7,26-27 i 17.10-14. Ti navodi, međutim, nemaju nikakve veze s transfuzijom krvi.
Koncetrat ili miks prastarih kršćanskih hereza
Ako se pokret Jehovinih svjedoka promatra u cjelini, može se zaključiti da je to neki “koncentrat”, ili “miks”, svih prastarih kršćanskih hereza prožetih duhom židovstva. Također, treba naglasiti da su oni po svojim shvaćanjima znatno bliže židovstvu nego kršćanstvu.
Ipak, oni ne uče isto što i židovnstvom. Sa židovstvom se slažu u odbacivanju dogme o Svetom Trojstvu, negiranju Kristovog božanstva, i po sveopće negativnom stavu prema povijesnom kršćanstvu.
Od židovstva se razlikuju po tome što priznaju Isusa za Mesiju, ili Krista (po svom tumačenju), i što odbacuju starozavjetne praznike zajedno sa subotom i cijeli obredni starozavjetni zakon. Također, suprotno Židovima i suprotno starozavjetnoj praksi, Jehovino ime spominju svaki trenutak bez ikakvog straha – strahopoštovanja. I ne samo što to ime spominju, nego oštro osuđuju Crkvu i sveopće kršćanstvo što ona ne upotrebljava tu istu židovsku riječ kao oznaku, ili ime Božje.
Izvrtanje Pisma
Jehovini svjedoci koriste Bibliju i citiraju je, ali isključivo koriste njihov prijevod Biblije, šire poznat kao “NOVI SVIJET”. Ovaj prijevod je netočan, i nikada nije prihvaćen od priznatih teologa i stručnjaka za Sveto pismo – stare spise.
Kako bi uspjeli dokazati sva svoja učenja, Jehovini svjedoci se služe svojim novim prijevodom Svetog pisma, koji je po njima “najtočniji” prijevod. U ovom prijevodu neke riječi i interpunkciju, oni navode onako kako to odgovara njihovom shvaćanju. Stihovi su po pravilu uzeti izvan konteksta Svetog Pisma samo da bi potkrijepili njihova uvjerenja.
Neki primjeri …
Oni prevode prvi stih Ivanovog evanđelja tako da “Riječ”, koja predstavlja Isusa koja je bila s Bogom, po njihovom prijevodu nije Bog nego “bog”.
U svim tekstovima Evanđelja, kako u grčkom originalu, tako i u svim ranijim prijevodima, iznesen je razgovor raspetog Krista i razbojnika dok su još bili na križu. Razbojnik koji se kajao, kaže: “Isuse, sjeti me se kad dođeš u kraljevstvo svoje! I reče mu: Zaista, kažem ti: Danas ćeš sa mnom biti u Raju.” (Lk 23,42-43).
Budući ove riječi Kristove govore izravno protiv njihove tvrdnje da nema duša ni zagrobni život, oni su tu “malo” promijenili interpunkciju, tako da u njihovom prijevodu – tumačenju Kristov odgovor glasi: “Zaista, kažem ti danas: ‘Sa mnom ćeš biti u raju ‘. ” (Božje tisućugodišnje kraljevstvo se približilo, str. 22; VA Spizer, Na pragu novog doba, str. 200.) Sada je smisao ovog stiha na temelju njihovog tumačenja sljedeći: “Danas, kad su me ljudi razapeli i odbacili, ja ti svjedočim da ćeš sa mnom biti u raju, u dan sveopćeg uskrsnuća “.
Izbacuju citate iz Svetog pisma ako im to ne odgovara
Jehovini svjedoci umiju i izbaciti dio citata iz Svetog pisma ako im to ne odgovara. Evo karakterističnog primjera. Apostol Pavao, dokazujući Židovima da je Krist kao Sin Božji i kao pravi Bog, veći od svih anđela, poziva se na Sveto pismo Starog zavjeta citirajući Psalme. On navodi riječi koje govore o Bogu Ocu i Bogu Sinu: “ali za Sina: Prijestolje je tvoje, Bože, u vijeke vjekova, i pravedno žezlo – žezlo je tvog kraljevstva. Ti ljubiš pravednost, a mrziš bezakonje, stoga Bog, Bog tvoj, tebe pomaza uljem radosti kao nikog od tvojih drugova.” (Heb 1, 8-9). Očito je, da se ovdje Sin Božji dvaput naziva Bogom.
Međutim, pošto Jehovini svjedoci negiraju Božansku prirodu Isusa Krista, u njihovom prijevodu i tumačenju ovaj stih glasi ovako: “Za Sina Božjeg kaže Biblija: omiljela ti je pravda, i omrzao si na bezakonje. Zato ga je Njegov otac naročito blagoslovnim uzvisivši ga za Kralja Božjeg Kraljevstva “. (Istina koja vodi do vječnog života, tiskano u Njemačkoj, bez imena pisca, str. 131.) Naravno, kada se ovako tumači “Sveto pismo”, onda u njemu nema ničeg od Kristove Božanske prirode.
U Matej 28,19-20, Kristove riječi izričito spominju sve tri osobe Svetog Trojstva, i izričito tvrde da će Krist biti sa svojom Crkvom stalno, do svršetka svijeta, a ne tek od 1914. godine kako je to “prorekao”, njihov osnivač Charles Russell. Oni odbijaju prihvatiti bilo što od ove tvrdnje koju je rekao Krist, onda njihov citat istog mjesta glasi ovako: “… učinite sve narode mojim učenicima krsteći ih.” (Božje tisućugodišnje kraljevstvo se približilo, str. 30.)
Vjeruju da se Isus već vratio na zemlju ali u nevidljivom obliku. To je u suprotnosti s onim što govori Otkrivenje (Otk 1,7), gdje kaže da će Isusa pri njegovu drugom dolasku “vidjeti svako oko”.
Autor: Ivan Kuhačić; Izvor: Siont.net
