Jesu li Josip i Marija imali spolne odnose nakon Isusova rođenja? U katoličkom i pravoslavnom učenju trajno djevičanstvo Blažene Djevice Marije – prije poroda, u porodu i nakon poroda – zauzima važno mjesto.
Ta vjera ne proizlazi iz prezira prema braku ili spolnosti, nego iz specifičnog teološkog razumijevanja Marijina poziva u povijesti spasenja. Upravo tu dolazi do ključne razlike između katoličkog te većine protestantsko-evanđeoskih tumačenja.
Zavjet i šutnja Pisma
Katolička teologija polazi od činjenice da Marijin odgovor anđelu Gabrielu – „Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?“ (Lk 1,34) – nema puno smisla ako je planirala uobičajen bračni život. U židovskom kontekstu, zaručnica je znala da će brak uključivati spolne odnose. Rani crkveni oci su taj redak tumačili kao pokazatelj posebnog zavjeta djevičanstva.
Također, Novi zavjet nigdje izravno ne govori da su Marija i Josip imali bračne odnose, no nigdje ni ne negira. Izraz da Josip „nije upoznao Mariju dok nije rodila sina“ (Mt 1,25) u biblijskom jeziku ne implicira da se nešto dogodilo poslije, nego naglašava stanje do određenog događaja, bez tvrdnje o onome što slijedi (usp. 2 Sam 6,23). Novi, nedavno objavljeni prijevod Biblije, spominje riječ “odnos”, što dodatno zbunjuje mnoge.
„Braća Isusova“
Često protivljenje katoličkom učenju poziva se na „Isusovu braću“. Međutim, hebrejski i aramejski jezici ne poznaju poseban izraz za rođake, pa se riječ braća koristi u širem značenju. U Evanđeljima se spominju Jakov, Josip, Šimun i Juda, ali se drugdje jasno navodi da su sinovi druge Marije, a ne Isusove majke.
Ovo tumačenje je bilo standardno shvaćanje rane Crkve. Neki istočni oci su od davnina tvrdili da su to bila Josipova djeca iz prijašnjeg braka, što je i danas ustaljeno vjerovanje kod pravoslavnih kršćana.
Svjedočanstvo rane Crkve
Već u 2. i 3. stoljeću, zapadni crkveni pisci poput Origena, sv. Jeronima i sv. Augustina izričito brane Marijino trajno djevičanstvo. Važno je naglasiti: nijedan crkveni otac (ni zapadni ni istočni) prvih stoljeća ne tvrdi da je Marija imala djecu s Josipom.
Zanimljivo je da su i reformatori poput Martina Luthera i Jeana Calvina, kasnije i začetnik metodizma John Wesley, osobno vjerovali u Marijino trajno djevičanstvo, iako to kasnije zajednice proizašle iz reformacije uglavnom napuštaju. Calvin je u svojim biblijskim komentarima oštro negirao da je Marija imala još djece nakon Isusa.
Teološko značenje Josipova i Marijina braka
Katolička Crkva ne tvrdi da njihov brak nije bio „pravi“. Naprotiv – bio je istinski, zakonit i svet, ali jedinstven po svojoj svrsi. Josip je pozvan biti čuvar otajstva, a ne klasični bračni suprug. Njihovo jedinstvo bilo je potpuno, ali drukčije usmjereno: služenju Kristu.
Spolnost u katoličkoj teologiji nije umanjena, ali postoji razumijevanje da Bog ponekad poziva na posebno predanje koje nadilazi uobičajene obrasce – kao znak budućeg Kraljevstva.
Svetopisamski pristup
Većina protestantskih tumačenja polazi od načela Sola Scriptura (Samo Pismo) i odbacuje predaju kao izvor autoriteta. Budući da Pismo izričito ne kaže da Marija „nije imala odnose“, zaključuje se suprotno. Katolička Crkva s druge strane gleda Pismo u svjetlu Predaje i ranog crkvenog konsenzusa.
Pise da je Marija rodila Isusa, svig sina prvenca i takodjer pise da Josip nije imao odnose s njom dok nije rodila Isusa. Normalno da je kasnije zivio s njom kao suprugom. Takodjer kada je bio u Nazaretu govorili su da poznaju Isusovu bracu i sestre. Takodjer je opisan dogadjaj kada su Marija i Isusova braca dosli vidjeti Isusa jer su povjerovali da je poludio. Katolicki teolozi izokrenuli su biblijski nauk i za sobom odveli nebrojeno mnostvo u oganj vjecni. Neka vam se Bog smiluje iscupa vas iz njihovih kandji, kao sto je i mene.
Pročitaj – Marija Valtorta, Evanđelje kako mi je objavljeno
Bit će ti sve jasno, pa više ne ćeš pričati gluposti…..