Tri stvari koje Isus traži od svakog kršćanina (nisu nimalo lake)

Postoje tri stvari koje Isus traži od svakog kršćanina, a nalaze se u Luki 9,23. One su Isusov test pravog učeništva.

Većina ljudi vide način da kroz vjeru ostvare neku svoju duševnu ili materijalnu satisfakciju, i zato se trude “vjerovati” – biti dio crkve. No, loša vijest za sve njih je ta (što im nitko ne kaže), da većina Božjih obećanja i blagoslova je strogo uvjetovana, i da sama “pripadnost” ne otvara riznice neba.

Tako imamo kršćane koji su “kršćani”, jer im je rečeno da ako to budu – sve u ovom životu će im ići dobro – Bog će ih zasipati blagoslovima. Apostol Pavao o kršćanima koji žive svoju vjeru samo za ovaj život je rekao slijeće: “Ako se samo u ovom životu uzdamo u Krista, najbjedniji smo od svih ljudi.” (1. Kor 15,19)

Isus Krist je platio veliku cijenu da nas spasi a mi s druge strane smo tako nespremni da živimo život predanja Njemu, kako bismo bili potpuno posvećeni Kristovi učenici. Svjetovne vrijednosti, tjelesne navike i nedostatak discipline kod mnogih od nas su glavni uzročnici koji pridonose sveopćoj mlakosti u našim crkvama.

Nedavno sam govorio o Kalebu u nedjeljnoj školi. Primijetio sam da se za njega tri puta u Jošui 14. kaže, da je on “u potpunosti slijedio Gospodina” (stihovi 8, 9 i 14 u Jošui 14). No, mi danas ne vidimo mnogo onih koji imaju ovakvu vrstu predanja Gospodinu, za koje se ne može reći isto što i za Kaleba. Većina nas smo od onih koji su spremni slijediti Gospodina dok nas to ne košta ništa, dok se od nas ne traži rizik i žrtva. No, rizik da bi se slijedio Krist i te kao je uključen u učeništvo i on može biti vrlo visok!

Luka 9,23 ističe Isusov test pravog učeništva: “A govoraše svima: »Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom.” Pogledajmo pobliže tri uvjeta učeništva koja su sadržana u ovom stihu: (1) odreći se sebe, (2) uzeti svoj križ, (3) i slijediti Isusa.

Odreći se sebe

Odmah na početku, Isus prvo traži da se obračunamo s našim najvećim problemom – sa sebičnošću. Apostol Pavao je pisao Timoteju o dolasku “teških vremenima” i o tome što će karakterizirati ljude koji će živjeti u te “posljednje dane”, on ističe: “Ljudi će biti samoživi” (2 Tim 3,2). Ako je ovo bila već vidljiva istina onda, koliko je više danas – čak i među kršćanima!

Najveća prepreka da uđemo u Božje blagoslove i postanemo predani Kristovi učenici smo mi sami. Dokle god Božji način razmišljanja nije u sukobu s našim načinom, to nam je u redu. Ali kada to nije, onda obično naš način, naše: “Ali, ja mislim …”, uvijek ima jače argumente od Boga.

Zamislite se kada ste posljednji put sebi rekli “ne”, tako da ste mogli reći “da” Bogu? Pri stjecanju epiteta: “potpuno slijedi Gospodina”, moramo računati na visoke troškove samoodricanja ne samo u sferi naše tjelesnosti, već i našeg načina razmišljanja, a što ustvari znači poniznost, krotkost. Tek, pošto se odreknete sebe u stanju ste uzeti svoj križ.

Nositi križ

Drugo, Isus govori o križu. Svakodnevno nošenje križa nije privlačna stvar. U Svetom pismu, križ govori o patnji, sramoti i smrti koja se podnosi radi Krista (Dj 14,22; 2 Sol 1,4; Otk 2,9-10). Nositi križ znači poistovjetiti se s Kristom i Njegovim križem. Ne željeti nositi križ, znači stidjeti se Kristovog križa – imena (Mk 8,38).

Većina od nas su daleko više zainteresirani za udobnost, popularnost i za život koji teče “u veselju”. Dakle, mi biramo “kršćanstvo koje ne košta ništa” umjesto križa koji miriše na krv, znoj i umiranje. Ne postoji način da se “u potpunosti slijedi Gospodin” ako se izbjegne nošenje svog križa!

Slijediti Krista

Treća stvar koju Isus kaže jeste poziv: “Slijedi me.” Kada je onaj čovjek rekao da će slijediti Isusa uvijek i svuda, Isus ga je upozorio da on zaista ne shvaća što govori (Lk 9,57-62). Mi kažemo da želimo biti sljedbenici Kristovi, ali mi to želimo učiniti po našim uvjetima, a ne po Njegovim. Krist je sasvim jasan: kada je riječ o “potpunom slijeđenju” ne postoje naši uvjeti, već samo Njegovi uvjeti!

Što učiniti?

Dakle, ovdje smo na početku dvadeset i prvog stoljeća s mnoštvom nominalnih kršćana koji su egocentrični, koji žive za udobnost i lakoću, koji ne žele imati nikakve veze s križem, i spremni su slijediti Krista sve dotle dok to ne košta mnogo. I onda se pitamo zašto Crkva nema snage da utječe na izgubljeni i pali svijet?

Kada sam bio samo dječak imao sam u nedjeljnoj školi nastavnika koji je imao običaj reći: “Bog je voljan voditi vas samo toliko daleko koliko ste vi spremni ići. Koliko ste spremni ići za Njime?” Ovo je velika istina i pitanje nad kojim se treba zamisliti. Biblijsko kršćanstvo nije širok put kompromisa, već uzan put agonije! Slijeđenje Krista zahtjeva predanost i žrtvovanje. Moja je molitva vidjeti mnoštvo Božjih ljudi koji su poput Kaleba, proračunali cijenu učeništva, a zatim krenuli da “potpuno slijede Gospodina”. Koji odbacuju ideju “jeftinog kršćanstva” i spremni su po svaku cijenu slijediti svoga Spasitelja i Boga.

Autor: Jack Palmer