Judina poslanica

Judina poslanica jedna je od najkraćih biblijskih knjiga. No isto tako je jedna od najkompliciranijih, jer je prepuna referencama na biblijske priče, ali i one koje su izvan Biblije i koje nisu dobro poznate modernom čitatelju.

Ovaj članak pokušava dati kratak uvod, kako bi pomogao čitateljima u vezi nekih od ovih problema te kako bi pomogao u otkrivanju važnih lekcija koje ova poslanica sadržava. 

Pisac Judine poslanice

Pisac poslanice sebe opisuje na sljedeći način: „Juda, sluga Isusa Krista, brat Jakovljev…“ (Judina 1, 1) Poput Jakova, Juda je bio jedan od Isusove biološke polubraće. Mnogi smatraju da je bio sin Josipa i Marije. O njemu se govori u Mateju 13, 55 i Marku 6, 3. U početku Isusova braća nisu vjerovala da je On zaista Mesija, Božji Sin.

No povjerovali su nakon Njegove smrti i uskrsnuća i nedugo nakon toga pridružili su se skupini Isusovih učenika. (Djela 1, 14; 1. Korinćanima 9, 5) Juda sam se predstavlja kao ”sluga Isusa Krista”, što je priznanje da je prihvatio Isusa kao svoga Gospodina. 

Na koga se Judina poslanica odnosi?

Juda se u poslanici ne obraća određenoj lokalnoj crkvenoj zajednici. On se svojim čitateljima obraća na sljedeći način: „…ljubljenima u Bogu, Ocu, čuvanima za Isusa Krista – pozvanima.“ (Judina 1, 1) U 3. stihu Juda izražava svoju emocionalnu povezanost koju ima s ljudima, nazivajući ih ”voljenima” ili ”dragim prijateljima”.

S obzirom na velik broj referenci na Stari zavjet i ostalu židovsku literaturu, Juda je vjerojatno pisao Židovima koji su vjerovali u Isusa Krista. 

Upozorenje za lažne učitelje

Juda piše kao odgovor na hitnu krizu. Neki ”bezbožni ljudi” neprimijećeno su se ušuljali i pokušavali su pokvariti učenike svojim pokvarenim učenjima i nemoralnim načinima življenja. Ti učitelji nisu prihvaćali vlast Isusa Krista kao svoga Gospodara i Gospodina. „Oni mrmljaju i jadikuju nad svojom sudbinom, a žive po svojim požudama. Usta njihova govore nadute riječi, i laskaju se ljudima zbog dobitka.“ (Judina 1, 16) Juda jasno upozorava svoje čitatelje na ovakve ljude. Kako bi naglasio svoju zabrinutost spominje različite povijesne primjere. 

Povijesni primjeri koji se odnose na lažne učitelje

  • Izraelci koji su bili izbavljeni iz Egipta no nisu vjerovali u Boga, bijahu uništeni. (Psalam 78, 1-33; 1. Korinćanima 10, 1-6; Hebrejima 3, 16-19) 
  • Buntovni anđeli bačeni su u tamnicu za sve vijekove, do Božjeg posljednjeg suda. Ovo se vjerojatno odnosi na Sotonu i na njegove demone ili na priču iz Postanka 6, 1-4. 
  • Stanovnici Sodome i Gomore bili su uništeni vatrom zbog toga što su bili jako grješni. O ovome možemo pročitati u Postanku 18-19. 

Lažni učitelji koji su se infiltrirali u crkvu, ponašali su se na iste načine i zbog toga će se suočiti s Božjim sudom. (Judina 1, 8) 

  • Čak niti vođa Božjih anđela Mihael nije ni poželio izgovoriti bogohulni sud protiv đavla, kada se svađao s njime oko Mojsijevog tijela, nego je to prepustio Božjem sudu. (Judina 1, 9) Ovo se može odnositi na dodatni dio Biblije koji više nije dostupan, na primjer iz ”Mojsijevog zavjeta”. O ovome imamo samo pozadinske informacije, o kojima piše u Ponovljenom zakonu 34, 5-6

Lažni učitelji se ponašaju drugačije. Oni ”bogohule na proslavljene”. (Judina 1,8) Oni ”bogohule na sve ono što ne razumiju”. (Judina 1, 10) Oni se ne podvrgavaju Isusovoj vlasti, nego sami tvrde da je vlast njihova. 

Juda nakon toga spominje neke primjere ljudi koji su bili nezadovoljni onime što im je dano, odnosno pobunili su se protiv Boga.

  • Kain u Postanku 4, 5-11.
  • Balaam u Brojevima 22-24; Jošui 13, 22 i 2. Petrovoj 2, 15. 
  • Korah u Brojevima 16, 1-33. 

Sva tri primjera imala su tragičan završetak. Lažni učitelji ponašaju se poput ovih ljudi i isto će se tako suočiti s Božjim gnjevom. 

Na kraju Juda citira drevno Henokovo proročanstvo. Taj čovjek je spomenut u Postanku 5, 18-24 i u Hebrejima 11, 5. Njegovo proročanstvo nije uključeno u biblijske knjige, nego se radi o odvojenoj knjizi od kanona: drevnoj hebrejskoj knjizi o Henoku. Juda citira 1. Henokovu 1, 9 i to primjenjuje na lažne učitelje: 

„Ali i za ove prorokova Henok, sedmi potomak Adamov, govoreći: “Gle, dolazi Gospodin s tisućama svojih svetih, da učini sud nad svima, i da kazni sve bezbožnike za sva njihova bezbožna djela, koja bezbožno počiniše, i za sve drske riječi, koje bezbožni grješnici izgovoriše protiv njega”.“ (Judina 1, 14-15) 

Judin detaljan opis služi kao poziv na buđenje čitateljima: ne trebamo slijediti ovakve ljude nego se trebamo držati ”vjere koja je jednom zauvijek dana svetima”. (Judina 1, 3) Vrlo je opasno skrenuti od učenja o životu, odnosno od istine koju nam je Bog otkrio. 

Ohrabrenje i doksologija

Juda zaključuje svoju poslanicu s podsjetnikom na to da pojava lažnih učitelja nije ništa iznenađujuće. Ovo su već prorekli apostoli. Juda ohrabruje svoje čitatelje: „A vi, ljubljeni, naziđujte se na presvetoj vjeri svojoj moleći se u Duhu Svetom, uščuvajte se u ljubavi Božjoj, iščekujući milosrđe Gospodina našega Isusa Krista za vječni život.“ (Judina 1, 20-21) Ovo ohrabrenje vraća nas na početak poslanice, gdje da se vjernici trebaju ”čuvati u ljubavi za Boga”, znajući da su ”voljeni u Bogu Ocu i očuvani u Kristu Isusu”. (Judina 1, 1)

Na samome kraju Judine poslanice jest doksologija koja je toliko bezvremenska i prekrasna da ću je citirati u cijelosti: 

„Onomu koji vas može očuvati od pada i besprijekorne postaviti pred svoju Slavu u klicanju: jedinomu Bogu, Spasitelju našemu, po Isusu Kristu, Gospodinu našemu: slava, veličanstvo, vlast i moć i prije svakoga vijeka, i sada, i u sve vijeke. Amen.“ (Judina 1, 24-25) 

Autorica: Grietje Commelin; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Biblword.net

0 Komentara
Inline Feedbacks
Pogledaj sve komentare