Judina poslanica kao da je skoro napisana za danas i doista jest, jer ovo su posljednji dani koji vode do povratka Isusa Krista.
Posljednji dani
Judina poslanica kao da je skoro napisana za danas, i doista jest, jer su ovo posljednji dani koji vode do povratka Isusa Krista. Za početak, “posljednji dani” bili su “posljednji dani” zadnjih 2.000 godina. Od Kristova uzašašća oduvijek živimo u posljednjim danima. Izraz “posljednji dani” ili “posljednja vremena” vrlo je istaknut u Novom zavjetu (Djela 2,17; 2. Tim. 3,1; Heb. 1,2; Jakovljeva 5,3; 2. Pet. 3,3), iako dva stoljećima kasnije, Krist se još uvijek nije vratio. Zašto?
Sada živimo u posljednjim danima od Kristovog uskrsnuća i uzašašća, što znači da bi se On mogao vratiti svakog trenutka. U to je vjerovala i to je iščekivala Crkva u svakom vremenu. Prava Crkva je uvijek željno očekivala skori Kristov povratak. Nevolje, koje su vidjeli oko sebe, navela ih je na vjerovanje da su ovo posljednji dani. To je kako bi trebalo biti. Svi bismo trebali živjeti kao da se Krist vraća ovog trenutka, jer bi mogao!
Judina poslanica vrlo je kratka, ima samo jedno poglavlje, ali njezinih dvadeset i pet stihova imaju puno toga za reći o posljednjim danima i našem vremenu danas. Ova poslanica na zapanjujuće sličan način opisuje ondašnja vremena kao što opisuje današnja.
Juda
Juda je polubrat Isusa Krista, ima istu majku, ali ne i istog oca, a raspon datuma ove knjige je nevjerojatno širok. Konzervativni učenjaci je stavljaju između 70. do 90. godine. Razlog zbog kojeg mislim da je datum mnogo kasniji jest zato što Juda upućuje na apostolova predviđanja za posljednje dane (Juda 1,18) kao da su se obistinila (Juda 1,17), ali jasno je da je Judina poslanica danas jednako relevantna kao i u dan kada je napisana. Juda počinje govoreći nam tko je on, da je “sluga Isusa Krista i brat Jakovljev” (Juda 1,1), tako da je Juda Kristov sluga više nego Njegov polubrat.
Isus više nije Judin brat. On je njegov Gospodin i Spasitelj. Grčka riječ za slugu zapravo je rob (“doulos”), a velika je razlika između biti rob i biti Kristov sluga. Sluga može napustiti posao, dobiti otkaz, raditi loše i otići kući nakon posla, ali rob, posebno onaj Kristov, je u vlasništvu Gospodara, ali Gospodar je dobar i milostiv je i kao dobar gospodar, On osigurava sve naše potrebe. Inače, u Judino vrijeme robovi su bili više nalik članovima obitelji, nego što ih mi smatramo. Ponekad su ih usvajali u obitelj. To nikad nije bilo tako sa slugom.
Originalno Evanđelje
Juda je prvotno želio napisati ovu poslanicu o jednoj stvari, odnosno o spasenju, ali je nešto iskrsnulo i morao je promijeniti sadržaj. Ova se knjiga uvelike razlikuje od ostalih novozavjetnih knjiga, jer se odnosi na kasniji vremenski period od većine drugih knjiga. U Judinim riječima možete pročitati osjećaj hitnosti, jer on piše: „Juda, sluga Isusa Krista, brat Jakovljev: ljubljenima u Bogu, Ocu, čuvanima za Isusa Krista – pozvanima. Obilovali milošću, mirom i ljubavlju! Ljubljeni! Dok sam u svojoj brižljivosti kanio pisati vam o našem zajedničkom spasenju, osjetio sam potrebu da vas pismom potaknem da vojujete za vjeru koja je jednom zauvijek predana svetima.” (Juda 1,3).
Ovdje on govori o tome da se trebamo boriti za nešto, a u ovom slučaju to je bila borba za izvornu poruku, evanđelje, koja je izvorno došla od Isusa Krista (Marko 1, 15). Ono za što se borimo je očuvanje izvorne vjere koja je nekoć bila “predana svecima”. To znači, bila je “jednom zauvijek”, i to je to.
Kanon je zatvoren
Danas više nije potrebno nikakvo otkrivenje, jer je Bog već, prošlo vrijeme, rekao svoje (Hebrejima 1,1-2), bez obzira što ljudi govore. Ono što je Bog rekao u svojoj Riječi stoji i utemeljeno je na nebu. Imajte na umu da je ova izjava u prošlom vremenu: “jednom zauvijek isporučeno”. Dovoljno je za “sve”, što znači za svakog pojedinog. Ništa nam više nije potrebno. Čuo sam da se kaže: „Ako je novo, nije od Boga; a ako je od Boga, nije novo”, pa me “nova otkrića” muče jer nikada ne možemo biti sigurni u izvor. U Sveto pismo uvijek možemo biti sigurni! Baš kao što se danas događa u modernoj crkvi: „Jer ušuljali se neki, odavna već zapisani za ovaj sud, bezbožnici koji milost Boga našega promeću u razuzdanost i niječu jedinoga gospodara i Gospodina našega Isusa Krista.“ (Juda 1, 4).
Sotonine crkve
Bilo ih je i još uvijek postoje sotonske crkve, koje imaju sotonske službenike koji propovijedaju drugo evanđelje (2. Kor. 11,14-15), a danas čak dopuštaju homoseksualne brakove, pa čak ih i odobravaju. Oni raspravljaju: “Budući da se vole, što je loše u tome”, ali zapamtite, Eva je voljela zabranjeno voće. Pljačkaši banaka vole novac, pa ljubav ne može opravdati sredstva. Mnogi gutaju te laži, jer su oni koji su ih donijeli ušli pod okriljem tame i “neopaženo se uvukli”. Isprva su suptilne i male promjene doktrina, ali onda mogu rasti, ali ako su u krivu u jednoj točki, zašto im vjerovati u drugim doktrinama. Da su bili primijećeni, netko bi nešto rekao, ali zato Juda vjeruje da se moramo boriti za vjeru, koju je izvorno isporučio Krist, a koju su izložili apostoli.
Neprijatelj je vrlo pametan, svake godine dodaje elemente evanđelju Isusa Krista, koji nisu bili u originalu. Dodaju krštenje, djela, sakramente, desetinu, svetkovanje subote ili nešto drugo što moraju “činiti”. Često je “Krist + nešto.” To znači da to zapravo nije izvorno isporučeno evanđelje (Gal. 1,7-9). Njemu se također ne može dodati, jer je Bog već govorio kroz svoje apostole i proroke, ali najjasnije kroz Sina Božjega, Isusa Krista (Heb. 1,1-2). Njegovi Ga slušaju kako govori jasno i jednostavno u evanđeljima (Ivan 10, 27-28).
Sotonine službe
Budući da je ova poslanica možda nastala nakon što je većina apostola umrla, logično je da su se proročanstva, koja su dali apostoli, ispunila. Juda piše o “proročanstvima apostola Gospodina našega Isusa Krista” (Juda 1,17) i onome što vam rekoše: “U posljednje vrijeme doći će izrugivači koji će slijediti svoje bezbožne strasti”. (Juda 1, 18) Znamo da Juda ne piše o onima u Tijelu Kristovu, nego o “ovima koji uzrokuju podjele, svjetovnim ljudima, lišenim Duha” (Juda 1,20). Oni su izvan Isusove crkve ti koji se infiltriraju i pokušavaju oslabiti evanđelje koje se zasniva na pokajanju i vjeri. (Marko 1,15) Izgledati religiozno Bogu ne znači ništa jer se ne radi o religiji; ono što je važno jest spasonosan odnos s Isusom Kristom. Podsjećamo da Sotonini službenici mogu izgledati poput anđela svjetla (2. Korinćanima 11,4-5), ali oni se samo tako predstavljaju, jer donose poruku tame.
Sotonino evanđelje
Slično evanđelju koje zanemaruje pitanja grijeha, pokajanja, ispovijedi, posvećenja, života u svetosti, izlaska s ovoga svijeta, što je Kristov učenik i što prirodno čini Kristov učenik (Matej 25, 35-36). Da su apostoli danas ovdje na zemlji, bili bi zaprepašteni nekim religijama u stilu švedskog stola, koje tvrde da su kršćanske. Postoji samo jedan način (Ivan 6,44; Djela 4,12) i ne malo ovoga i malo onoga. Bez cijelog evanđelja pokajanja i vjere (Marko 1,14-15), imate pola istine, a poluistina je cijela laž; ravno iz pakla.
Zaključak
Možemo biti učenici proročanstva, ali previdjeti Krista. Vjerujem da je ipak najbolje usredotočiti se na Krista i biti spremni za Njegovo pojavljivanje u svakom trenutku i tako živjeti. Je li Kristov povratak tako skorašnji? Živimo li u posljednjim danima? Ne znam za prvo, ali slažem se sa posljednjim danima. Znam bolje pitanje: „Jeste li povjerovali u Krista? Jeste li spremni za Njegovo pojavljivanje, jer bi mogao doći svakog trenutka?” Ako ne, postoje druga proročanstva koja će vam se jednog dana ostvariti (Dan. 12,2-3; Otkrivenje 1,7; 20,12-25), tako da nije prekasno pokajati se za svoje grijehe i za polaganje vjere u Krista. Učinite to danas, dok je još “danas” (2. Korinćanima 6,2). Vječnost je jako dugo vrijeme za biti u krivu.
Autor: Jack Wellman; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Whatchristianswanttoknow.com
