Kad bismo samo vjerovali u ono što je Isus rekao

Kad bismo samo vjerovali u ono što je On rekao, pomislite kako bi to izgledalo! 

Oslanjaš li se na bilo što ili na bilo koga osim na Boga? Je li preostao ikakav oslonac na bilo koju prirodnu vrlinu u tebi ili na neki određeni niz okolnosti?

Oslanjaš li se na sebe u bilo čemu glede tog novog prijedloga ili plana kojeg ti je Bog predočio? Hoćeš li se preispitati postavljajući si ta prodorna pitanja?

Je li doista točno reći: ”Ja ne mogu živjeti svetim životom”, ali možeš odlučiti da te Isus Krist posveti.

”Vi ne možete služiti Jahvi…” (Jošua 24,19), ali možeš se postaviti u pravilan položaj gdje će kroz tebe proteći Božja moćna snaga. Je li tvoj odnos s Bogom dostatan da možeš očekivati od Njega da prikaže svoj izvanredan život u tebi?

”A narod odgovori Jošui: ‘Ne, mi ćemo služiti Jahvi!”’ (24,21). To nije iznenadan, nepromišljen čin, već smislena odluka. Skloni smo reći: ”Ali Bog me nikad ne bi pozvao na to. Ja sam toliko bezvrijedan. To se ne može odnositi na mene.”

Ipak se odnosi na tebe, i što si slabiji i kolebljiviji, to bolje. Osoba koja se još uvijek oslanja na samu sebe i pouzdaje u svoje sposobnosti, zadnja je osoba koja će reći: ”Ja ću služiti Gospodinu!”

Kažemo: ”O, kad bih barem mogao vjerovati!” Pitanje je: ”Hoću li vjerovati?” Nije ni čudo što je Isus Krist toliko naglašavao grijeh nevjere. ”I ne učini ondje mnoga čudesa zbog njihove nevjere.” (Matej 13,58).

Kad bismo samo vjerovali u ono što je On rekao, pomislite kako bi to izgledalo! Usuđujem li se doista dopustiti Bogu da mi bude sve što je rekao da će biti?

Autor: Oswald Chambers