Isus u nekim situacijama nije djelovao ljubazno niti nježno, a jedan od primjera je ovaj: „I načini bič od užeta te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima.“ (Ivan 2, 15)
Napravio je bič. Nježni Isus, krotak i blag. Bio je to “bič od užeta”, izvještava Ivan. Je li ga netko od životinja ili ljudi izazvao, ne znamo. Mogli bismo osnovano sumnjati da je prolio krv. Jer u Jeruzalem je došao da prolije vlastitu krv, a ne da je prolijeva od drugih. U svakom slučaju, znamo da je bič bio učinkovit. „Sve ih je otjerao iz hrama.“
Istina, ovo je bio neobičan događaj, ali nije bio jedinstven, ponovio bi to na početku svog tjedna Pasije. (Matej 21, 12–13) Isus nije redovito nosio bičeve. Nije držao bič ili oružje za pojasom. Ali također se nije bojao s vremena na vrijeme upotrijebiti pokoji. Stoga se ne trebamo usuditi svesti Bogočovjeka na nekoga previše poslušnog da bilo što učini, osim da igra po pravilima i održava mir.
Bio je nježan. Oh, suosjećanje Kristovo, vrlina koja se u Evanđeljima pripisuje samo Kristu i nikome drugome. Njegova nježnost dovela ga je do ozdravljenja gubavaca (Luka 17, 13–14), do vraćanja vida slijepima (Luka 18, 38–42), do pomoći ožalošćenoj udovici (Luka 7, 13) i ožalošćenom ocu demoniziranog sina (Marko 9,22). Suosjećao je s mnoštvom (Marko 6,34). Čak i kao Bog u tijelu, bez ikakvog vlastitog grijeha, njegov život nije bio vođen pravednom ljutnjom, već ga je održavala radost. Bio je poznat po suosjećanju.
Njegova čudesna nježnost, međutim, ne mora isključiti njegovu svetu snagu i čvrstinu. Zapravo ne smije. Da nema kralježnicu, ne bi bilo gotovo toliko dragocjeno znati Njegovo srce.
Njegov probadajući jezik
Njegova nježnost koju volimo i tako nam je prijeko potrebna, utoliko je upečatljivija zbog Njegove čvrstine prema grijehu i nevjeri. Njegovo suosjećanje s unesrećenima bilo bi narušeno ako ga ne bi pratila pravedna ljutnja prema onima koji su unesrećili. Naglašeno nije pokazivao suosjećanje sa zlim kraljevima, pomirljivim svećenicima i samopravednim farizejima, što čini Njegovu nježnost još dragocjenijom dok se okreće svojim ovcama, koje vjeruju.
„Često nam je Isusova uvredljiva strana najpotrebnija“, piše John Piper.
Posebno uvredljiva za moderni, zapadnjački osjećaj je tvrd, tup, žestok oblik Isusove ljubavi. Ljudi s tankom kožom često bi se osjećali povrijeđenima Isusovim prodornim jezikom. Ljudi koji ljubav poistovjećuju samo s mekim i nježnim riječima i načinima bili bi više puta ogorčeni oštrim, gotovo nasilnim, Gospodinovim jezikom. (Vidjeti i uživati Krista, 93)
U Kristu vidimo da će utjelovljeno suosjećanje ponekad postati pravi bič snažnih riječi koje će bosti ugrožene adresate. Pamti se, naravno, Isusova objava sedmerostruke muke nad farizejima (Matej 23, 1–36). U lice im je rekao da su „poput okrečenih grobnica,“ (Matej 23,27) „poput neoznačenih grobova.“ (Luka 11,44) Isus se našao usred „nevjernog naraštaja“ (Marko 9, 19), zlog i preljubničkog roda“ (Matej 16, 4) i nije se bojao to reći. Pretpostavio je da su njegovi slušatelji pali, čak i da su čak i zli i imenovao ih je. (Matej 7, 11)
I obavijestio je svoje neposlušne protivnike kojima su uistinu pripadali: „Vi ste od svog oca đavla.“ (Ivan 8, 44)
Teške riječi za prijatelje
Ipak, ne bismo smjeli pogrešno shvatiti “tvrd, tup, žestok oblik Isusove ljubavi” kao ozbiljnost rezerviranu za njegove neprijatelje. Čak je i Petar, prvi među jednakima, osjetio verbalni udar i to mu je bila milost.
Gledajući unatrag, kakav užas za Petra, misleći da je odveo Isusa u stranu i pokušao ga preusmjeriti s poslušnosti na smrt, čak i smrt na križu (Matej 16,22). Ali Isus se spasio i Petra, od premoćne kušnje, šokantnim i prikladnim: “Odlazi od mene, Sotono!” (Matej 16, 23). Promatrano unatrag, Petar bi to vidio kao ljubav. Tako i svi njegovi učenici imaju naše trenutke kada, poput Petra, trebamo biti potpuno zapanjeni svim onim što je u ovom životu na kocki.
U Ivanu 6, Isusov uvredljivi jezik odvraća mnoštvo, ne protivnike, imajte na umu, već one koji su ga, do ovog trenutka, slijedili. Ovdje Isus nije naklonjen tragateljima. „Tražite me, ne zato što ste vidjeli znakove, već zato da biste se nasitili.“ (Ivan 6,26). Izazvao je tjelesnost njihove “vjere” zbunjujućim jezikom osmišljenim da otjera one bez ikakvog duhovnog straha.
„Reče im stoga Isus: “Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi! Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.“ (Ivan 6, 53-54)
Čak su i njegovi vlastiti učenici morali priznati: „Ovo je teška izreka; tko to može slušati?“ (Ivan 6, 60). I nije popustio ni tada, ovaj put govoreći o drugom učeniku, a ne Petru: „Jedan od vas je đavao.” (Ivan 6, 70)
Teške riječi za obitelji
Njegov je istinski, duboki, trajni mir i Isus zna da su teške riječi često ključne za taj cilj. Kad su Sotona i grijeh zaživjeli, ne usuđujemo se pretvarati da postoji mir kada ga nema.
Prvo, Isus dolazi kao Istina u svijet laži i slijedi podjela. “Došao sam baciti vatru na zemlju i volio bih da je već zapaljena! . . . Mislite li da sam došao dati mir na zemlji? Ne, kažem vam, nego podjelu.“ (Luka 12, 49; 51) Čak će i naša najosnovnija veza, čak i najintimniji ovozemaljski mir, biti prekinuta kako bi otkrila zlobu grijeha i vrijednost Boga.
„Ako netko dođe k meni i ne mrzi vlastitog oca i majku i ženu te djecu i braću i sestre, da, pa čak i vlastiti život, on ne može biti moj učenik. . . . Svatko od vas koji se ne odrekne svega što ima ne može biti moj učenik.“ (Luka 14, 26; 33)
„Izručit će vas čak i roditelji i braća i rođaci i prijatelji, a neki od vas će biti usmrćeni. Svi ćete vas mrziti zbog mog imena.“ (Luka 21, 16-17)
„Došao sam postaviti muškarca protiv njegova oca, a kćer protiv njezine majke i snahu protiv svekrve. A neprijatelji osobe bit će njezini ukućani.“ (Matej 10, 35–36)
Tko još može zahtijevati takvu odanost? Čak će i kratkotrajni mir u našim domovima i proširenim obiteljima biti izazvan neugodnom, žilavom stranom Krista. A s druge strane, obećava da će nadoknaditi svaki gubitak i to su istinski bolni gubici. „Zaista, kažem vam, nema nikoga tko je napustio kuću ili braću ili sestre ili majku ili oca ili djecu ili zemlju, zbog mene i zbog evanđelja, koji sada neće dobiti stostruko u ovo vrijeme. . . i u budućem vijeku život vječni.“ (Marko 10, 29–30)
Teške riječi crkvama
Isusove snažne riječi, čak i za vlastiti narod, pojavljuju se ponovno u njegovih sedam pisama crkvama u Otkrivenju 2-3. Zajedno sa svojim riječima pohvale crkvi u Efezu (Otkrivenje 2,3), kreće na stvar: „Imam ovo protiv tebe. . .“ (Otkrivenje 2, 4; usp. 2,20). Upozorava: „Doći ću k vama i ukloniti vaš svjetiljku s mjesta ako se ne pokajete.“ (Otkrivenje 2,5)
Tako i crkvi u Pergamu: „Imam nekoliko stvari protiv vas.“ (Otkrivenje 2,14). I govori crkvi u Tijatiri o „onoj ženi Jezabeli, koja sebe naziva proročicom i uči i zavodi moje sluge da se bave spolnim nemoralom i jedu hranu žrtvovanu idolima.“ (Otkrivenje 2, 20). I crkvi u Sardu: „Imate reputaciju kao da ste živi, ali mrtvi ste.“ (Otkrivenje 3, 1). I naravno Laodiceji: „Budući da ste mlaki, a niste ni vrući ni hladni, ispljunut ću vas iz usta.“ (Otkrivenje 3, 16) U Kristovim ustima ovo je ljubav, teške riječi, za ime ljubavi: „Koga volim, njega karam i discipliniram.“ (Otkrivenje 3, 19)
Ponovno Piper piše:
„Ono što susrećemo u britkom, Kristovom jeziku oblik je ljubavi koji se podudara sa stvarnim svijetom korupcije i tuposti naših srca i veličinom onoga što je ulog u našim izborima. Da nema velikih zala, gluhih srca i vječnih posljedica, možda bi jedini prikladni oblici ljubavi bili nježni dodir i nježne riječi. Ali takav svijet ne ubija Sina Božjeg i ne mrzi njegove učenike. Ne postoji takav svijet.“
Nadolazeći svemogući gnjev
Na kraju, teške riječi i bič u hramu neće se pokazati kao vrhunac Kristove strogosti. Jednog će dana Njegov gnjev pasti, ne riječima, već vatrom. I nitko nije govorio o paklu poput Isusa, ili češće od njega. Anđeli će odvojiti zle od pravednika, kaže On, i „baciti ih u ognjenu peć.“ (Matej 13,50). Bolje odrezati ruku ili izbiti oko, nego otići u „neugasivu vatru. . . tamo gdje im crv ne umire i vatra se ne gasi.“ (Marko 9, 43, 48) – do„ vanjske tame gdje će biti plač i škrgut zuba.“ (Matej 8, 12; 22, 13; 25, 30). Bez Krista, ljudi neće samo pristajati i birati pakao; bit će bačeni tamo u „vječnu kaznu, vječnu vatru pripremljenu za đavla i njegove anđele.“ (Matej 25, 30; 41; 46)
Otkrivenje 6 pruža nam zapanjujući uvid u nadolazeći konačni sud. Otvara se šesti pečat. Zemlja se potresa, sunce se zamračuje, mjesec se pretvara u krv. Zvijezde padaju, a nebo se kotrlja unatrag. Zemaljski kraljevi i „veliki i generali i bogati i moćni. . . sakrili se u špilje i među planinskim stijenama.“ (Otkrivenje 6, 15) Toliko su prestrašeni zbog “gnjeva Jaganjca” da pozivaju planine i kamenje da padnu na njih: „Padajte na nas i sakrijte nas pred licem onoga koji sjedi na prijestolju i od gnjeva Janjeta, jer došao je veliki dan njihova gnjeva i tko može izdržati?“ (Otkrivenje 6, 16–17). Radije bi bili zgnječeni do smrti nego da se suoče sa svemogućim gnjevom nježnog Isusa, nježnog i čvrstog.
Čvrstoća služi nježnosti
Kristova teška strana, riječi i najteže djeluje na moderne trbuhe, nije umjesto nježne nježnosti, već u službi Njegovog milosrđa. Ne spašava nas kako bi nas očeličio; on nas čeliči da nas spasi. Pokazuje bijes i objavljuje svoju moć „kako bi objavio bogatstvo svoje slave za posude milosrđa, koje je unaprijed pripremio za slavu.“ (Rimljanima 9, 22–23) U nadolazećim vjekovima, vidjevši Njegovu čvrstinu i snagu, vidjet ćemo i uživati u „neizmjernom bogatstvu njegove milosti u dobroti prema nama.“ (Efežanima 2, 7) Njegova čvrstoća služi Njegovoj nježnosti; Njegova snaga služi Njegovoj milosti.
Slava Krista i Njegova Oca, na svom vrhuncu, nije slava gnjeva i snage, već milosrđa i milosti. Trebamo ovog Isusa, cijelog Isusa, pravog Isusa. I nježnog i poniznog i iskrenog i hrabrog. Potrebne su nam uši da bismo čuli Kristovu ljubav i suosjećanje, čak i u Njegovim najprodornijim riječima i neugodnim postupcima.
Izvor: Desiringgod.org; Prijevod: Ivan H.; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Desiringgod.org koje vrijedi samo za Novizivot.net.
PROČITAJTE JOŠ:
- Zašto je Isus istjerao ljude iz hrama?
- Zašto je Isus odbio pomoći ženi Kanaanki u Mateju 15?
- Isus i emocije
