Božićno drvce jedan je od najprepoznatljivijih simbola Božića. Ukrašavanje bora mnogima je poseban i radostan trenutak jer okuplja obitelj i stvara posebno ozračje u domu.
Nakon blagdana često se postavlja pitanje kada je pravo vrijeme da se božićni ukrasi uklone i drvce raskiti.
U Hrvatskoj većina kršćana, kao i neki gradski trgovi i ulice, raskićuju božićna drvca na blagdan Bogojavljenja ili Sveta tri kralja, 6. siječnja, vjerujući da s tim danom završava božićno vrijeme.
Prema crkvenoj tradiciji, božićno je razdoblje nekada trajalo dulje, pa su crkve ostajale okićene sve do Svijećnice, 2. veljače. To je blagdan Prikazanja Gospodinova u hramu i do tada vlada božićno ozračje. Ipak, danas božićno vrijeme službeno traje do nedjelje Krštenja Gospodinova, koja ove godine pada 11. siječnja, te se nakon toga božićno drvce raskićuje.
Unatoč običajima i crkvenim pravilima, odluka o tome kada će se božićno drvce raskititi u domu ovisi o svakome pojedinačno. Neki vole zadržati ukrase još nekoliko dana kako bi produžili blagdansku radost, dok drugi drvce uklanjaju ranije zbog obaveza ili praktičnih razloga.
Tradicija božićnih drvca započela je s protestantskim kršćanima u Njemačkoj u 16. stoljeću. Navodno je kršćanski reformator Martin Luther dodao prve upaljene svijeće na zimzeleno drvo. Zvijezda na drvetu koristila je kao podsjetnik na zvijezdu koju su slijedili mudraci (Matej 2, 1-12). U nekim bi se slučajevima anđeo nadvio na drvce da se prisjete anđela koji se pastirima ukazao u noći Isusova rođenja (Luka 2, 8-14). Nema dokaza da su kršćani koristili božićno drvce za bilo što drugo osim za dekoraciju domova za vrijeme blagdana.
