NaslovnicaZanimljivostiTko je bio Kajfa u Bibliji?

Tko je bio Kajfa u Bibliji?

Kajfa je bio glavni svećenik hrama u Jeruzalemu za vrijeme Isusove službe. Kako je Kajfa opisan u Bibliji? Kako se ponio prema Isusu?

Kajfa je vladao je od 18. do 37. godine nove ere. Imao je ključnu ulogu u suđenju i pogubljenju Isusa Krista.

Kajfa je bio zet Ane, bivšeg velikog svećenika, koji mu je možda pomogao da dođe na vlast. Kajfa je također bio član jedne od vladajućih židovskih sekti, saduceja. Saduceji su često bili bogati ljudi s visokim položajem i, dok su nastojali umiriti svoje rimske vladare, bili su snažno uključeni u politiku.

Kajfa u Bibliji: Što Božja Riječ kaže o njemu?

Veliki svećenik služio je kao predstavnik židovskog naroda pred Bogom. Jednom godišnje Kajfa bi ušao u Svetinju nad svetinjama u hramu da prinese žrtve Jahvi.

Kajfa je bio zadužen za hramsku riznicu, kontrolirao hramsku policiju i niže rangirane svećenike i vladao nad Sanhedrinom. Njegova 19-godišnja dužnost podrazumijeva da su Rimljani, koji su imenovali svećenike, bili zadovoljni njegovom službom.

Nakon rimskog namjesnika, Kajfa je bio najmoćniji vođa u Judeji. Izvršavao je vjerske dužnosti, strogo poštujući Mojsijev zakon.

Upitno je je li Kajfa imenovan velikim svećenikom zbog vlastitih zasluga. Ana, njegov tast, služio je prije njega kao veliki svećenik i na tu je dužnost imenovao pet rođaka. U Ivanu 18, 13 vidimo kako Ana igra glavnu ulogu u Isusovom suđenju, što je pokazatelj da je možda savjetovao ili kontrolirao Kajfu, čak i nakon što je Ana smijenjen.

Odvedoše ga najprije Ani jer on bijaše tast Kajfe, velikoga svećenika one godine. (Ivan 18, 13)

Budući da je Kajfa bio na čelu hrama, bio je svjestan mjenjača novca i prodavača životinja koje je Isus istjerao (Ivan 2, 14-16). Kajafa je možda dobio naknadu ili mito od tih prodavača.

Kao član saduceja, Kajfa nije vjerovao u uskrsnuće. Za njega je sigurno bio šok kad je Isus uskrisio Lazara iz mrtvih.

Kajfa je optužio Isusa za bogohuljenje

Kajfa je optužio Isusa za bogohuljenje

Nakon što je Isus uskrisio Lazara iz mrtvih, i farizeji i saduceji sastali su se u Kajfinoj palači kako bi izrazili zabrinutost da će Isusov sve veći broj sljedbenika izazvati bijes Rimljana (Matej 26, 2-4; Ivan 11, 47). Nisu bili sigurni kako postupiti sve dok Kajfa nije progovorio:

“Vi ništa ne znate. I ne mislite kako je za vas bolje da jedan čovjek umre za narod, nego da sav narod propadne!” (Ivan 11, 49-50)

Kad je Isus stao pred Kajfu i čitav Sanhedrin, naprijed su izvedeni mnogi lažni svjedoci, ali nije pronađeno ništa što bi opravdavalo smrtnu kaznu (Matej 26, 59–60). Napokon, Kajfa je ustao i izravno se obratio Isusu:

“Zaklinjem te Bogom živim: Kaži nam jesi li ti Krist, Sin Božji?” (Matej 26, 63)

Isus je odgovorio jednako izravno:

“Ti kaza! Štoviše, kažem vam: Odsada ćete gledati Sina Čovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi na oblacima nebeskim.” (Matej 26, 64)

Kajfa je imao ono što je tražio; poderao je ogrtač i povikao: “Bogohuljenje!” (stih 65). Rezultat lažnog suđenja bio je taj što je Isus proglašen “dostojnim smrti” te premlaćivan i izrugivan (stihovi 66–67). Međutim, budući da Židovi nisu mogli legalno pogubiti zatvorenike, Kajfa je poslao Isusa rimskom upravitelju Ponciju Pilatu. Kajfa je pokušao uvjeriti Pilata da Isus prijeti rimskoj stabilnosti i da mora umrijeti kako bi se spriječila pobuna.

Isus je podnio još jedan niz kušnji te noći pod rimskom jurisdikcijom. Kajfa i drugi vjerski vođe uskomešali su svjetinu protiv Isusa. Kad je Pilat pokušao osloboditi Isusa, dajući im mogućnost izbora između Isusa i osuđenog zločinca Barabe, “glavari svećenički i starješine nagovore svjetinu da zaište Barabu, a Isus da se pogubi” (Matej 27, 20). Pilat je pristao i Isus je osuđen na smrt, premlaćivanje, vođenje izvan grada i raspeće (Matej 27, 26–35). To je ono što je Kajfa cijelo vrijeme želio. Važno je napomenuti da se te stvari nisu dogodile po volji Kajfe, svećenika ili Pilata, jer je sve to bilo dio Božjeg plana da spasi svijet smrću Njegova Sina.

Nakon Isusova uskrsnuća i uzašašća na nebo, Kajfa je nastavio progoniti Kristove sljedbenike, nazočan suđenju Petru i Ivanu (Djela apostolska 4, 1–22), ali njegovo protivljenje nije moglo zaustaviti širenje evanđelja.

PROČITAJTE JOŠ:

NAJNOVIJE