Kako da priznam svoje grijehe
Foto: Unsplash

Ako priznamo grijehe svoje, vjeran je on i pravedan: otpustit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravde“. (1. Ivanova 1, 9) 

Izgovoriti istu stvar

Biblija kaže da ako priznamo svoje grijehe, Bog će nam ih oprostiti. S obzirom na to, što je priznavanje i kako da priznamo svoje grijehe? U grčkom prijevodu 1. Ivanove 1, 9 riječ ”priznati” je prijevod s grčke riječi ”homologeoo”, što doslovno znači ”izgovoriti istu stvar”.

PROČITAJTE: Zašto Bog želi da mu priznamo svoje grijehe?

To znači biti u dogovoru, dijeliti isti pogled ili se složiti oko stvari; ono što Bog naziva grijehom i mi nazivamo grijehom. 1. Ivanova 1, 9 ne traži za djela nadoknade.

Sve što Bog traži jest da priznamo grijeh, što znači da se složimo s Njime. Priznavanje naših grijeha je uvijek naša reakcija na uvjeravanje Duha, gdje prihvaćamo Božje poglede s križa.

Božji odgovor

Ako priznam, Bog oprašta meni koji sam sagriješio i čisti me. To je Božje obećanje, jer se On bezrezervno posvetio djelu svoga Sina na Kalvariji. Priznavanje otvara prema oproštenju, koje već postoji zbog Isusove krvi. Bog je „vjeran i pravedan“ i nikada se ne predomišlja kada vidi Njegovu krv. Zdravo priznavanje će nas uvijek ostaviti usredotočene na Isusa i Njegovo dovršeno djelo.

Nemojte imati obrambeni stav

Primijetite značenje 1. Ivanove 1, 9:

Kažemo li da grijeha nemamo, sami sebe varamo i istine nema u nama. Ako priznamo grijehe svoje, vjeran je on i pravedan: otpustit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravde. Kažemo li da nismo zgriješili, pravimo ga lašcem i riječi njegove nema u nama“. (1. Ivanova 1, 8-10)

Osmi stih ide prije 1. Ivanove 1, 9 koji kaže: „Kažemo li da nemamo grijeha“… Njega slijedi deseti stih koji kaže: „Kažemo li da nismo sagriješili“…

PROČITAJTE: Evo što nam se događa kad odbijamo priznati grijeh!

Kontekstualno ”nemati grijeha” i ”nismo sagriješili” odnose se na istu stvar; na grijehe koji trebaju biti priznati. To nema nikakve veze s grijehom kao moći koja bi još uvijek živjela u nama kao stari čovjek. Stari čovjek je umro na križu, stoga se o njemu ne govori u ovim stihovima.

Riječ ”priznati” je ista riječ kao i ”reći” (u engleskom jeziku sa dodanim prijedlogom ”con”). Kada kažem Nemam grijeha, nisam sagriješio/la”, u smislu onoga što se treba priznati, kažem da je to moje mišljenje. Pokušavam se obraniti. No, priznavanje kaže da je netko drugi nešto rekao. Bog je nešto rekao.

Priznajem zajedno s Bogom da sam sagriješio i prestajem se braniti. Sada kažem s Bogom ono što on kaže na svjetlu. To je priznavanje. On kaže da je to grijeh, stoga i ja kažem da je to grijeh. Nakon toga Bog odmah odgovara: „vjeran je on i pravedan: otpustit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravde“.

Područje priznavanja

Područje našeg priznavanja jest krv Isusa Krista, prolivena na Kalvariji: „Ako u svjetlosti hodimo, kao što je on u svjetlosti, imamo zajedništvo jedni s drugima i krv Isusa, Sina njegova, čisti nas od svakoga grijeha“. (1. Ivanova 1, 7) Donesite to područje priznanja Gospodinu i stojite u skladu s tom krvlju, u svoj njezinoj pročišćujućoj i nadvladajućoj moći i ona će vas uzvisiti iznad svake moći neprijatelja.

Uvjerenje oproštenja

Kako je istok daleko od zapada, tako udaljuje od nas bezakonja naša“. (Psalam 103, 12) Istok i zapad se nikada nisu susreli i tako daleko Bog miče naš priznati grijeh od nas. Možemo ih se povremeno sjetiti, ali što onda? Bog ih je maknuo, stoga na njih više ne trebamo obraćati pozornost.

PROČITAJTE: Što znači stih iz Ivana 20,23? Mogu li svećenici opraštati grijehe?

„Gospodine, priznajem cijelim svojim srcem, da sam u svjetlu Tvoje Riječi sagriješio/la. Sada priznajem svoje grijehe, odnosno (potrebno izreći). Zahvaljujem Ti na tome što si ih oprostio i što ih se više ne sjećaš. Amen“. Ovo je uvjerenje mog oproštenja.

Nakon toga možda može biti potrebno s drugima raščistiti ove priznate grijehe, ali s lijepe perspektive da mi je Bog već oprostio.

Autor: Roel Velema; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Biblword.net