Mnogi kršćani iskreno vjeruju da žele Božje vodstvo, no u stvarnosti često donose odluke potpuno sami, a Boga se sjete tek naknadno.
Izreke 3,5-6 pozivaju nas da se uzdamo u Gospodina svim srcem i ne oslanjamo na vlastiti razum. Pravo vodstvo, međutim, počinje tamo gdje prestaje naša potreba za kontrolom i pregovaranjem.
Evo nekoliko ključnih znakova koji nam pomažu prepoznati slijedimo li uistinu Božje vodstvo:
1. Pokornost bez „fusnota“ i uvjeta. Jakovljeva 4,7 nas poziva na podložnost Bogu, što ne uključuje pregovaranje. Često smo skloni reći: „Slijedit ću Te, Gospodine, ali ne u svojoj karijeri“ ili „Vjerujem Ti, ali ne u ovom odnosu.“ Prava vjera, poput Abrahamove, podrazumijeva kretanje čak i kada ne vidimo krajnje odredište niti sve detalje puta.
2. Otpuštanje kontrole nad ishodima. Prekomjerno planiranje i pokušaj upravljanja svakom varijablom zapravo otkrivaju kome uistinu vjerujemo. Mudrost planira, ali kontrola steže šake. Bog nas uči da se uzdamo u Njega za današnju „manu“, umjesto da paničarimo oko sutrašnjice koju ne možemo kontrolirati.
3. Slušanje Glasa koji nas usmjerava. Nemoguće je slijediti Glas koji nikada ne slušamo. Ivan 10,27 podsjeća nas da ovce poznaju glas svoga Pastira. To zahtijeva vrijeme u tišini i čitanju Pisma, a ne samo brze molitve kojima zapravo tražimo odobrenje za već donesene odluke.
4. Djelovanje u miru, a ne u panici. Bog vodi mirom, a ne kaosom. Kada donosimo nagle odluke pod pritiskom ili bez unutarnjeg mira (Kološanima 3,15), često trčimo ispred Boga. Ako se u nekoj odluci osjeća tjeskoba i žurba, to je često znak da trebamo zastati.
Predanje nije jednokratna odluka, već svakodnevni poziv da otvorimo dlanove i kažemo: „Neka bude volja Tvoja.“ Isus ne želi biti samo vaš Spasitelj, već i Gospodin svakog dijela vašeg života.
