Zašto je Bog uopće stvorio zabranjeni plod?

Zabranjeni plod koji su Adam i Eva kušali te zbog toga pali u grijeh se spominje na samom početku Biblije. Zbog čega je Bog uopće stvorio takav plod? 

Ako ste čitali ili barem prolistali Bibliju ili dječju kršćansku bojanku, vjerojatno ste čuli čovjekov pad koji se dogodio u Edenskom vrtu, nakon što su Adam i Eva jeli zabranjeni plod. 

Iako nam Biblija daje dovoljno podataka za razumijevanje osnova ove priče, postoje određeni detalji koje biblijski autori nisu naveli, koji dovode do teških, čak i kontroverznih pitanja, poput onoga zašto je Bog u svom utopijskom vrtu posadio takvo stablo, jesu li grijeh i zlo postojali prije pada ili nisu, koliko su dugo bili naši “praroditelji” u vrtu prije nego što su podlegli iskušenju i zašto je Bog stvorio ljude koji imaju sklonost prema grijehu. 

Ono što znamo, prema Postanku 2 i 3, jest da je drveće u Edenskom vrtu posadio sam Bog. Eden, što znači “ugodno,” bilo je mjesto koje je bilo “dobro zalijevano” sustavom navodnjavanja kojeg je Bog razvio, što je rezultiralo rijekama koje su potekle iz njega.

Iako je Bog bio izvorni Vrtlar, zapovjedio je Adamu, kao osobi stvorenoj na Božju sliku, neka obrađuje Vrt. Eden je bio mjesto u kojem su Adam i Eva mogli sigurno ispuniti svoju svrhu. 

U sredini Vrta bila su dva stabla koja Sveto pismo naziva „Stablom života“ i „Stablom spoznaje dobra i zla“. (Postanak 2, 9) Ova stabla imala su za njih „natprirodno svojstvo.“

Dva stabla

“Stablo života” dalo je plod koji je dao vječni život onome tko bi od njega jeo. Plod je bio toliko moćan da je nakon pada Bog zabranio Adamu i Evi pristup tom stablu, kako ne bi zauvijek živjeli pod težinom svog grijeha i srama, što je bio milosrdan Božji čin.

“Stablo spoznaje” bilo je slično ostalim stablima po tome što je njegovo voće bilo “ugodno za oko i dobro kao hrana”. Iako ga mnogi ljudi predstavljaju kao jabuku, vjerojatno zbog toga što se izbočina u grlu muškaraca naziva Adamova jabučica, ne znamo kakav je plod ovo stablo dalo. 

O kakvom god plodu da  se radilo, jesti taj plod bilo je očito zabranjeno. To, međutim, ne znači da je plod bio otrovan ili da je stablo bilo otrovno, jer je sve što je Bog stvorio bilo je “dobro.”

Čak je moguće, kako pretpostavlja Rory Shiner, da bi im Bog na kraju dopustio da jedu ovo voće, ali tek nakon što bi postali zreli i spremni primiti mudrost koju bi dobili jedući od tog stabla. Ipak, u početku jesti s tog stabla bilo je zabranjeno. 

Zašto je Bog zabranio Adamu i Evi jesti sa Stabla spoznaje? Jer je znao da će im to uništiti nevinost i čistoću, unijeti sram i krivnju, donijeti smrt u njihov život. Bog je rekao Adamu da će, ako bude jeo od tog stabla, “zasigurno umrijeti.”

Zbog toga je Adam znao da je pokoravanje Bogu dobro, a neposluh loš. No Adam nije imao stvarno, iskustveno razumijevanje smrti, jer je nikada nije vidio. Sve što je do sada znao bio je život i dobrota.

Zatim dolazi lukava zmija, koju je posjedovao ili barem motivirao sam Sotona. Ivan ga naziva „Velikim Zmajem, drevnom Zmijom, Đavlom i Sotonom, Varalicom cijeloga svijeta.“ (Otkrivenje 12, 9)

Ali zmija nije natjerala Evu na jedenje ploda. Zmija je samo izokrenula istinu, uljepšala grijeh i izostavila užas, bol, sram i smrt koja će doći s njihovim neposluhom.

Nakon nastavaka događaja koji su nam znani, nagovaranje zmije navelo je Evu na jedenje voća i na to da isto voće ponudi i Adamu, koji je pasivno promatrao uz nju. Kao rezultat ovog prvog biblijskog obroka, bili su svjesni svoje golotinje, ispunjeni sramom, prokleti s poteškoćama i izbačeni iz Vrta.

Njihov neposluh prouzročio je domino efekt grijeha i smrti, koji se protezao izvan njih na cijelo čovječanstvo, tijekom svih vremena. Puno lekcija možemo naučiti iz različitih aspekata ove priče, ali jednom riječju najbolje možemo razumjeti “zabranjeni plod:” izbor. 

Zašto je Bog stvorio zabranjeni plod

Zabranjeni plod – imamo izbor

Prema svome znanju i suverenosti, Bog je dopustio Stablu spoznaje da raste u raju te je sklopio savez s Adamom i Evom, kako bi se mogli suzdržati od jedenja s tog stabla. Tako bi imali izbor između primanja vječnih blagoslova koji dolaze kroz poslušnost i štovanje milostivog Boga ili posljedice neposluha i idolopoklonstva protiv pravednog Boga.

Drvo je predstavljalo izbor između pokoravanja Božjem zakonu ili provođenja “moralne neovisnosti.” Zbog toga je zmija rekla: „Bit ćete kao bogovi…“

Ironično, Bog je Adama i Evu već učinio toliko bliskim „bogovima“ koliko su mogli biti kao ljudi. Stvorio ih je “na svoju sliku,” smjestio ih zajedno u potpunom skladu, udahnuo im vlastiti dah, dao im vlast nad svim stvorenjima, odgovornost za brigu o biljkama i životinjama, blagoslovio ih sposobnošću razmnožavanja te im je pružio sve što im je potrebno za preživljavanje i napredovanje, kao što je savršena hrana voće, koja ne zahtijeva berbu, mljevenje, miješanje, gnječenje, preradu ili kuhanje kako bi je pojeli; samo ste je trebali ubrati i jesti.

Kad to učinite, to čak ne šteti ni drvetu. Osim toga, Bog je Adamu i Evi dao priliku za vječni život u raju.

Umjesto da prihvate svoju sudbinu koja je uključivala vladanje nad stvorenim u radosti, slobodi i životu, oni su nažalost izabrali vlastiti put prema boli, ropstvu i smrti. Bog im je dao poziv kojim su u potpunosti mogli zadovoljiti svoje želje, ali oni su Ga ignorirali i umjesto toga izabrali nezadovoljstvo i život koji propada.

Kao predstavnici čovječanstva, njihove su posljedice utjecale i još uvijek utječu na cijelo čovječanstvo. Jedan je autor to opisao kao “katastrofalni ugriz,” koji je osudio njih i njihovu djecu. 

Svi problemi u čovječanstvu, poput neostvarive prirode posla, boli pri porodu, napetosti u braku i same smrti, imaju podrijetlo u tom promašaju. Pavao je to ovako objasnio u Rimljanima 1, 18-21: 

Otkriva se doista s neba gnjev Božji na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi koji istinu sputavaju nepravednošću. Jer što se o Bogu može spoznati, očito im je: Bog im očitova. Uistinu, ono nevidljivo njegovo, vječna njegova moć i božanstvo, onamo od stvaranja svijeta, umom se po djelima razabire tako da nemaju isprike. Jer premda upoznaše Boga, ne iskazaše mu kao Bogu ni slavu ni zahvalnost, nego ishlapiše u mozganjima svojim te se pomrači bezumno srce njihovo.“ 

Učinak neposlušnosti Adama i Eve bio je toliko dalekosežan da je kroz čovjekovu povijest izrodio sve vrste destruktivnih grijeha i smrti.

Međutim, u ovom naizgled bezizlaznom trenutku priče o Adamu i Evi, vidimo prvi uvid u evanđelje, poznat kao „Protoevangelium“. Bog obećava da će zbog zmijinih laži potomci Eve jednog dana “satirati” zmijinu glavu. (Postanak 3,15) Unatoč grijehu čovječanstva, Bog je pokrenuo plan za „pomoć onima koji su u iskušenju.“ (Hebrejima 2, 18)

Zbog toga će stoljećima kasnije na pozornicu stupiti drugi ili „posljednji“ Adam (prema Pavlu u 1. Korinćanima 15) koji se neće predati iskušenju zmije (Matej 4) niti će odabrati neposluh (Hebrejima 5, 8), nego će poslušno i ponizno preuzeti kaznu za naše grijehe i uništili djela đavla kako bismo bili spašeni od smrti, ujedinjeni s našim Stvoriteljem, otkupljeni od grijeha i vraćeni natrag u onu vrstu raja kakvog je Bog naumio za nas. (Filipljanima 2, 5–11; Matej 12, 29; Marko 1, 24; Otkrivenje 2, 7, 22)

Adam nam je dao smrt koja je “vladala” nad čovječanstvom. Isus nam nudi vječni život, opravdanje i “obilje milosti.” (Rimljanima 5,14). 

Što ćete vi odabrati?

Ali upamtite: zabranjeno voće pokazuje nam da mi kao ljudi možemo odabrati odgovoriti na Božju dobrotu prianjajući uz Njega i okrećući se od svog grijeha, umjesto prianjanja uz našu palu prirodu, pobune protiv Boga i izbor grijeha.

Zapravo, “bogatstvo” Božje dobrote, suzdržanosti i strpljivosti jednostavno je namijenjeno da nas dovede do pokajanja. (Rimljanima 2, 4). Pavao to ovako objašnjava: 

Znamo pak: Bog po istini sudi one koji takvo što čine. Misliš li da ćeš izbjeći sudu Božjemu, ti čovječe što sudiš one koji takvo što čine, a sam to isto činiš? Ili prezireš bogatstvo dobrote, strpljivosti i velikodušnosti njegove ne shvaćajući da te dobrota Božja k obraćenju privodi? Tvrdokornošću svojom i srcem koje neće obraćenja zgrćeš na se gnjev za Dan gnjeva i objavljenja pravedna suda Boga koji će uzvratiti svakom po djelima: onima koji postojanošću u dobrim djelima ištu slavu, čast i neraspadljivost – život vječni; buntovnicima pak i nepokornima istini, a pokornima nepravdi – gnjev i srdžba! Nevolja i tjeskoba na svaku dušu čovječju koja čini zlo, na Židova najprije, pa na Grka; a slava, čast i mir svakomu koji čini dobro, Židovu najprije, pa Grku! Ta u Boga nema pristranosti.“

Što je s vama? Hoćete li tražiti ispunjenje preko Boga koji obećava svoju ljubav, dobrotu, radost, moć i istinu, ili ćete tražiti ispunjenje negdje drugdje, što samo obećava nesreću, razočaranje i na kraju smrt?

Što ćete odabrati?

Autor: Robert Hampshire; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Crosswalk.com

PROČITAJTE JOŠ: