Isus je kažnjen kako bi nama bilo oprošteno.

Tražeći otpuštenje od prokletstva jedan od glavnih uvjeta za to jest priznati sve znane obiteljske grijehe jer je moguće da se nalazimo pod prokletstvom zbog grijeha naših predaka. Iako ne nosimo krivnju njihovih grijeha, svakako trpimo posljedice.

Da bismo umakli prokletstvu moramo se obračunati s grijehom zbog kojega smo mi ili naši preci postali izloženi tom prokletstvu. To činimo tako što priznajemo grijeh i tražimo Boga da nam oprosti i očisti nas.

U Mudrim izrekama 28, 13 piše: “Tko skriva svoje grijehe nema sreće, a tko ih ispovijeda i odriče ih se, milost nalazi”.

Nećete biti blagoslovljeni i nećete imati sreće ni uspjeha ako budete skrivali svoje grijehe. S druge strane, ako ih priznate i odreknete ih se, steći ćete Božju milost (naklonost) i oslobođenje od prokletstva. Također, ne zaboravite da morate oprostiti svima. Isus je rekao:

”Kad stojite i molite oprostite ako imate što protiv koga da i vama Otac vaš nebeski oprosti vaše grijehe.” (Mk 11, 25).

Ovo je vrlo važno. Isus jasno ističe da ako se držimo neopraštanja, gorčine i ozlojeđenosti naići ćemo na prepreke u svojim molitvama i one neće biti odgovorene. To će nas držati pod prokletstvom.

Odlukom svoje volje, dakle, kada se molimo, moramo odložiti svaku vrstu ozlojeđenosti, gorčine i neopraštanja protiv svakoga. Mjerom kojom opraštamo drugima i nama će biti oprošteno.

Ukoliko želimo primiti potpuno oproštenje od Boga, moramo oprostiti drugima iz sveg srca. Ovo ne znači superduhovnost; praštanje drugima znači da brinemo o sebi.

Autor: Derek Prince