Kako prihvaćamo kritiku? Ovakav odgovor ugasio je mnoge vatre

“Kad ponestane drva, oganj se gasi…” (Izreke 26,20)

Dva se čovjeka svađaju. Iz jednoga provaljuje bijes, drugi oštro odgovara istom mjerom. Jedan žestoko optužuje, drugi sipa protuoptužbe jednakom silinom. Nijedan ne želi prestati da se to ne protumači kao slabost ili poraz. Tako žar svađe postaje sve jači i valovi mržnje valjaju se naprijed-natrag.

Promotrimo ovu situaciju s druge strane. Jedan se čovjek verbalnom baražnom vatrom obara na svog protivnika, ali za uzvrat ne prima nikakva odgovora. On pokušava ogorčiti, izazvati, uvrijediti i posramiti onog drugog. Ali drugi se odbija pridružiti svađi. Konačno prvi shvaća da uzalud troši vrijeme i pokunjeno odlazi mumljajući i proklinjući. Vatra se ugasila jer je optuženik odbio ubaciti u nju drva.

VIDI OVO: Kako odgovoriti na bolnu kritiku?

Dr. H. A. Ironside često se na kraju sastanaka susretao s ljudima koji su htjeli raspravljati o nečemu što je on rekao. Obično bi oni o nečemu cjepidlačili, a ne razgovarali o temeljnim načelima vjere. Dr. Ironside bi strpljivo slušao, a onda, kad bi svadljivac zastao da dođe do zraka, rekao bi: “Pa brate, kad dođemo u nebo, jedan od nas dvojice bit će u krivu, i možda ću to biti ja.” Takav odgovor redovito bi starom doktoru oslobodio put da se posveti razgovoru s nekim drugim.

Kako prihvaćamo kritiku? Branimo li se, vraćamo milo za drago, oslobađamo sve zamjerke koje smo ikad imali prema toj drugoj osobi? Ili mirno kažemo: “Brate, drago mi je što me ne poznaješ bolje, jer da me znaš, imao bi puno više toga kritizirati.” Ovakav odgovor ugasio je mnoge vatre.

VIDI OVO: MOŽDA SU DRUGI U PRAVU: 3 načina kako trebamo odgovoriti na kritiku

Pretpostavljam da je većina nas jednom dobila neko pismo koje je u nama izazvalo pravu eksploziju. U takvim trenucima naša prirodna reakcija je umočiti pero u kiselinu i napisati oštar odgovor. Tako se potpali vatra i vrlo brzo otrovom pisana pisma lete amo-tamo. Koliko bi bolje bilo poslati samo jedan jednostavan odgovor: “Dragi brate, ako se želiš protiv nekoga boriti, molim te da se boriš protiv đavla.”

Život je prekratak da bi ga proveli u samoobrani, svađama ili bijesnim riječima. Ovakve stvari odvraćaju nas od onog što ima prvenstvenu važnost, prigušuju naš duhovni tonus i štete našem svjedočanstvu. Drugi mogu nositi baklju kojom namjerno pale vatru, ali mi kontroliramo gorivo. Kad odbijemo dodavati drva na vatru, ona se gasi.

Autor: William MacDonald; Izvor: Biblija365.com