“Svi su ovi bili jednodušno ustrajni u molitvi …” Molitva iskrena, molitva jednodušna, molitva ustrajna – to su uvjeti i budemo li ih ispunili, sigurno ćemo se “obuči u silu odozgo!”
Nikada nemojmo očekivati da će sila pasti na nas samo zato što smo se slučajno jednom probudili i tražili je. I nijedna zajednica kršćana nema pravo tražiti veliko očitovanje Duha ako nije spremna “jednodušno” sudjelovati u molitvi – čekati i moliti kao da se to tiče svakog pojedinca.
Samo ćemo čekanjem pred prijestoljem milosti primiti sveti oganj; samo će onaj koji tamo dovoljno dugo čeka s vjerom upiti taj oganj i izaći iz svog zajedništva s Bogom noseći obilježje mjesta na kojem je bio. Za svakoga vjernika i, iznad svega, za svakoga radnika u vinogradu Gospodnjem, jedini put da stekne duhovnu silu je da pred prijestoljem Božjim čeka krštenje.
Ako, dakle, vaša duša nije tako prepuna ognja Božjeg da oni koji vam se približe osjećaju neki tajnovit utjecaj koji iz vas izlazi, primaknite se k izvoru ognja, prijestolju Božjem i Janjetu, i isključite se iz svijeta – toga hladnog svijeta koji tako hitro potkrada naš oganj. Uđite u svoju tajnu klijet, zatvorite vrata, i tamo, nasamo, pred prijestoljem, čekajte krštenje; tada će vas oganj ispuniti, a kad izađete, sveta će vas sila pratiti te tada nećete raditi u svojoj vlastitoj snazi, već u “očitovanju Duha i snage”.
Autor: William Arthur
