Kako se borimo sa Sotonom?

Ako ste istinski vjernik, Sotona vas mrzi zato što nosite Kristovu sliku i zato što ste ugrabljeni iz njegove moći. Kako se borimo sa Sotonom?

Zato što si napustio Sotonu, on te želi natrag. Želi te prosijati poput pšenice. Iako ne bismo trebali precijeniti Sotoninu moć, na svoju opasnost podcjenjujemo neprijatelja koji je živ, inteligentan, snalažljiv i lukav.

Svaki je kršćanin u žestokoj, duhovnoj i bitnoj bitci između kraljevstva tame i kraljevstva Gospodina Isusa Krista. Moramo znati neprijatelja: njegovu osobnost, strategije, slabosti, poraz na Kalvariji i konačnu presudu.

Kako se borimo sa Sotonom?

Budući da ga je Bog stvorio kao glavnog među anđeoskim bićima, Sotona se nije držao svog položaja, već je pokušao uzurpirati svemogućeg Boga. Bog je Sotonu zbacio s neba zajedno s pobunjenim anđelima, koje danas poznajemo kao demone. Zbog svoje pobune, Sotona i njegovi demoni provest će vječnost u ognjenom jezeru pripremljenom za njih (Matej 25, 41).

Otkako je zbačen s neba, Sotona nastoji uništiti Božja djela (Ivan 10, 10). Započeo je s velikim napadom na Adama i Evu, koji su bili vrhunac Božjeg stvaranja na zemlji, a danas napada svako Božje dijete.

Dok čeka svoju presudu, Sotona nastoji nanijeti što veću štetu dok još uvijek slobodan luta zemljom. Zapravo ga Biblija uspoređuje s lavom koji traži nekoga koga bi požderao. Stoga, uvijek moramo biti na oprezu zbog njegovih lukavstava i taktika (1. Petrova 5, 8). Bog nam zapovijeda da se opiremo Sotoni i obećava da, ako to činimo, Sotona će pobjeći.

Podložite se dakle Bogu! Oduprite se đavlu i pobjeći će od vas! (Jakovljeva 4, 7)

1. Sotoni se suprotstavljamo Božjom snagom, a ne vlastitom, koristeći Božju bojnu opremu

Bog je dao svoga Duha svima koji se uzdaju u Krista za spasenje. Isti Duh koji je Kristu omogućio da uspješno nadvlada Sotonin četrdesetodnevni pohod u pustinji, dan je vjernicima (Marko 1, 13).

Prvi korak prema odolijevanju Sotoni je pokoravanje Bogu. S Bogom smo pomireni žrtvom Isusa Krista, a onda mu se u svom životu pokoravamo reagirajući na djelo Duha Svetoga u nama. Uz to, Bog nas nije ostavio bez oružja u našoj borbi protiv Sotone, već nam je pružio kompletnu bojnu opremu (Efežanima 6, 10–20). Bog nam je dao pojas istine, oklop pravednosti, evanđeoske cipele, štit vjere, kacigu spasenja, mač Duha i molitvu.

1. Sotoni se suprotstavljamo Božjom snagom, a ne vlastitom, koristeći Božju bojnu opremu

Božja Riječ (mač Duha) nas štiti od sotonskih laži i koristi se za objavljivanje istine evanđelja. Naše bokove treba opasati istinom, što znači da Božja istina pruža stabilnost i temeljnu potporu. Zbog Božje istine znamo da smo u Kristu postali pravedni, a kroz Njegovu istinu u praksi živimo tu pravednost. Pravednost koja dolazi kroz vjeru u Krista djeluje kao naprsnik i štit, štiteći nas od sotonskih napada na naša srca. Evanđeoske cipele daju nam mir, što nam omogućuje da čvrsto stojimo i također se krećemo u smjeru koji Bog poziva. Štit vjere omogućuje nam da “ugasimo sve ognjene strijele zloga” (Efežanima 6, 16). Kaciga spasenja čuva naš um i uvjerava nas da smo vječno spašeni od Boga.

Često zaboravljeno oružje u borbi protiv Sotone je molitva. U najvažnijim trenucima života Krist se pripremio kroz molitvu (Matej 26, 36–46).

2. S vjerom u Krista i u snagu Duha pobjeđujemo i svijet i Sotonu

Jer sve što je od Boga rođeno, pobjeđuje svijet. I ovo je pobjeda što pobijedi svijet: vjera naša. Ta tko to pobjeđuje svijet ako ne onaj tko vjeruje da je Isus Sin Božji? (1. Ivanova 5, 4-5)

Odupiremo se Sotoni kada se poput Krista odupiremo iskušenjima. Odupiremo se kada odbijamo štovati nekoga ili bilo što drugo osim Boga (Matej 4, 8-10 ). Odupiremo se kada odbijamo iskušavati Boga nepažnjom i nepromišljenošću u duhovnom životu (Matej 4, 5–7). Odupiremo se Sotoni živeći prema Božjoj Riječi (Matej 4, 2-4).

Sotona mora pobjeći kada mu se odupiremo duhovnim oružjem, jer Onaj koji živi u nama (Isus Krist) veći je od njega.

Vi ste, dječice, od Boga i pobijedili ste ih jer je moćniji Onaj koji je u vama nego onaj koji je u svijetu. (1. Ivanova 4, 4)

PROČITAJTE JOŠ: